Danas je svečanim otvorenjem obilježen početak rada, ili po riječima gradonačelnika Grada Novalje Ante Dabe, započet novi životni ciklus jedinstvenih lunjskih maslinika. Svečanom činu otvaranja uz brojne domaće goste i uzvanike, odazvali su se pomoćnik ministra Ministarstva regionalnog razvoja Venko Ćurlina, ali i uvaženi veleposlanici Narodne Republike Kine, njegova ekselencija, gosp. Shen Zifei, Republike Azerbejdžana, njegova ekselencija, gosp. Kamilo Khasyev, Ukrajine, njegova ekselencija, gosp.Olegsandar Levčenko, kao i veleposlanik Kraljevine Španjolske, njegova ekselencija Rodrigo Agire De Karser, inače velesile u proizvodnji maslina i maslinovog ulja...

Pročitajte cijeli članak na Business.hr

U Lunu na otoku Pagu prezentiran je projekt "Vrtovi lunskih maslina" vrijedan gotovo 600.000 eura, od čega je 75 posto iznosa osigurala Europska unija, u sklopu programa IPA-e. Lunski maslinici s maslinama starim od 1.500 godina na 24 hektra imaju oko 80.000 stabala visokih i do 8 metara. Prezentaciji projekta, u kojem su uređeni makadamski pristupni putevi dugi sedam kilometara, recepcija i kameni štandovi za promociju i prodaju autohtonih proizvoda, nazočili su veleposlanici Kine, Azerbejdžana, Španjoske i Ukrajine.
Gradonačelnik Novalje Ante Dabo istakao je da je ovaj dan početak kojim lunski maslinici kreću u novi život. - Htjeli smo sačuvati jedinstvene maslinike na svijetu, ali ih i pokazati svijetu kroz turističku valorizaciju ovog drevnog i bajkovitog mjesta - rekao je gradonačelnik Novalje Ante Dabo. Turisti koji će dolaziti u Lun moći će kroz maslinike i s dva elektrovozila s ukupnno 14 sjedala. Lunski maslenik jedinstven je u svijetu zbog velikog broja tisućljetnih stabala i zbog toga će, kako se nadaju u Novalji, postati brend jednak paškoj buri, paškom siru i paškoj janjetini...

Pročitajte cijeli članak na Večernji.hr

Sredina je listopada i vrijeme je da počnu berbe maslina. Dičimo se tim našim zelenim bobicama i njihovim uljem od početka do kraja naše obale, no jedna lokacija ipak ima više superlativa od drugih. Lun na otoku Pagu ima najviše najstarijih samoniklih maslina u Hrvatskoj, na Sredozemlju, u Europi. Zamislite samo koliko se onda cijeni litra ulja tih tisućljetnih maslina.

U par rečenica ovako HRT najavljuje posljednju reportažu o lunjskim maslinicima. Kliknite naa sliku ili pogledajte je ovdje...

"Sveta zemlja lunjskih maslina", Monografija.

Biblijski vrt, Sveta zemlja lunjskih maslina, autorice Andriane Škunca, s nestrpljenjem je očekivana monografija što je potvrđeno velikim odazivom na predstavljanju koje se održalo 18. svibnja 2013. godine u hotelu Liburnija u Novalji. Riječ je o predivnoj monografiji prepunoj fotografija lunjskih pejzaža okupanih šumama maslina popraćenih predivnim tekstovima. Ova monografija će zasigurno dodatno doprinijeti popularizaciji lunjske masline, ali i bezvremenskoj ljepoti naše prirodne baštine zabilježene objektivom novaljske književnice Andriane Škunca. O knjizi su govorili ugledna književnica i dr. znanosti Željka Čorak, akademik Zvonimir Mrkonjić te sama autorica, Andriana Škunca. Pisma nakanat u izvedbi domaćih pivača i klapska pisma novaljskih Slavuja glazbeno su obogatili ovu kulturnu večer. Knjigu su izdali Grad Novalja i Turistička zajednica Grada Novalje.

Pogledajte fotogaleriju na stranicama grada novalje

Ekološka akcija "NOVALJA 2013"

Ronilački klub „Dupin“  šestu godinu za redom organizirao je ekološku akciju čišćenja podmorja pod nazivom „Novalja 2013.“ , koja je uspješno odrađena tijekom nekoliko sati. Svake godine odabire se druga lokacija u akvatoriju Grada Novalje, a  ove godine čistilo se u uvalama Jakišnice i Tovrnela.
Iako su za dane vikenda najavljivani nepovoljni vremenski uvjeti, kiša i jugo, prevagnulo je sunce i mirno more, pa su ronioci imali idealne vremenske uvjete za ronjenje i čišćenje podmorja. Satima su pretraživali i čistili morsko dno od raznog smeća, mahom staklenih i plastičnih boca, metalnog otpada, automobilskih guma i starih ribarskih vrši, te su ove dvije uvale temeljito očišćene.
U ovogodišnjoj eko akciji sudjelovalo je 80-ak ljudi, od čega pedeset ronioca iz raznih klubova, među kojima,osim članova RK Dupina : RK Mar –Sub  Zagreb, RK Požega, RK Diver.si  Ljubljana, KPD Ina Kostrena, CPA Pula, KPD Poreč, KPA Karlovac, KPD Rabac te SRD Luc Novalja. U akciju su se uključili i brojni mještani Jakišnice i Tovrnela.
Gorana Badurina

Oleum Olivarum, Krasica: Titula šampiona Antoniju Pastrovicchiju

Šesnaesto izdanje izložbe maslinovog ulja Oleum Olivarum, koje se u subotu i nedjelju održavalo u Krasici, među 107 uzoraka iz cijele Istre, Dalmacije i slovenskog primorja iznjedrilo je najboljeg - titulu šampiona ponio je Antonio Pastrovicchio iz Vodnjana čije je maslinovo ulje dobilo 92 boda od mogućih 100.

Pri samom vrhu liste nalazi se još šesnaest maslinara - drugo mjesto sa 91 bod osvojilo je ulje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Feruča Lubiane, a treće mjesto sa po 90 bodova dijele Gordana Ritoša, Franco Basiaco, OPG Mario Vošten i Boštjan Ambrožič. Na četvrtoj poziciji sa po 89 bodova plasirali su se OPG -i Rino Fatorić, Paolo Mahne, Buntić, Mladen Milohanić, Bruno Radešić, zatim Srđan Červar, Ivica Vlatković, Marijan Pekica, Zigante - Vero, Dragutin Pjelik i Antonio Bazjak.

Inače, zlatnih odličja bilo je ukupno 38 ( Jednu od njih osvojio je svojim uljem iz Lunjskog maslinika, Božidar Badurina i time još jednom potvrdio činjenicu da lunjsko ulje spada među najbolja hrvatska ulja. Op. ur.), srebrnih 42, a brončanih medalja 14. U kategoriju ekstra djevičanskih maslinovih ulja ušlo je pet ulja ekstra kategorije bez odličja.

Stručnu ocjenu senzorskih svojstava obavili su članovi Udruge sezonskih analitičara maslinovog ulja (USAMU) iz Buja, uz pomoć kolega iz Znanstveno-raziskovalnog središča Univerze na Primorskem iz Kopra. Vođa domaćeg panela bila je dr. sc. Viviane Lušetić, a analizu ulja publici je prekjučer na dodjeli priznanja predstavila predsjednica USAMU-a dr.sc.

Olivera Koprivnjak koja je istaknula da su nakon fizikalno - kemijskih analiza u Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije, onoj senzorskoj podvrgnuti oni uzorci čiji je udio slobodnih masnih kiselina bio manji ili jednak 0,80 posto, a takvih je bilo svih 107. 

Uz dodjelu priznanja zadnju nedjeljno poslijepodne Oleum Olivaruma proteklo je i u znaku otvorenih vrata lokalnih kušaona, podruma i kantina, cooking showu uz chefa Alma Čatlaka, te stručna predavanja.
Preneseno iz "Glasa Istre"

UŽIVATI U ZNANJU: BEATA GOTTHARDI PAVLOVSKY

U prosinačkom broju Etnološke tribine izašao je razgovor Tanje Bukovčan sa Beatom Gotthardi Pavlovsky, etnologinjom konzervatoricom koja je sedamdesetih godina prva kod nas uvela pojam etno-zone i prva registrirala najvrjednije lokalitete: Lun, Takala i druge.

Uživati u znanju: Beata Gotthardi Pavlovsky (Razgovor/Interview Tanja Bukovčan), Etnološka tribina, Vol.42 No.35 Prosinac 2012.

Postavljen mikroasfalt na dijelu ceste prema Lunu.

U redovnom godišnjem održavanju županijske ceste Ž-5150, Novalja - Lun, u tijeku je postavljanje mikroasfalta na dijelu prometnice od Jakišnice do Luna.
Navedena prometnica je brza i zavojita te se ovim ulaganjem želi povećati sigurnost sudionika u prometu.
Isto tako, ista prometnica ima veći broj nerazvrstanih cesta koje se križaju s njom. Također vodeći brigu o sigurnosti prometa rade se i raskršća sa tim cestama. Tako su do sada izgrađena raskršća prema Šankovim i Šonjevim Stanima te ranije prema Jakišnici. Za slijedeću godinu planirana su raskršća prema Varsanu i Potočnici.
Županijska uprava za ceste također nastavlja i sa ulaganjima u cestu Caska - Metajna. Prošle godine napravljeno je raskršće prema Vidalićima a godinu ranije prema Kustićima.
Ove godine proširen je rub uz cestu (berma) u svrhu većeg i boljeg pregleda vidljivosti

Preuzeto sa www.novalja.hr

Smotra mladih maslinovih ulja u Vodnjanu: Zbog recesije izostali kvarnerski maslinari

Kako je hirovita jesen pomakla vremenske granice berbe tako je dio maslinara vikend morao provesti u berbi, a drugi razlog nedolaska u Vodnjan je nemogućnost da se podmire svi troškovi koje jedno takvo događanje iziskuje

VODNJAN.
U nedjelju okončana trodnevna smotra mladih maslinovih ulja okupila je u Vodnjanu velik broj najznačajnijih istarskih proizvođača maslinovog ulja, nije nedostajalo ni zanimljivih gostiju – primjerice uljara iz crnogorskog Bara te Hrecegovaca iz Neuma i Mostara – dok je boje Kvarnera branila jedino Udruga lunjskih maslinara.
Dio pojašnjenja izostanka kvarnerskih maslinara bio je u činjenici da je hirovita jesen pomakla vremenske granice berbe tako da ih je dio vikend održavanja vodnjnske smotre još uvijek proveo u maslinicima, dok je drugi dio odgovora u recesijeksim vremenima i nemogućnosti da se podmire svi troškovi koje jedno takvo događanje iziskuje.
Primjerice najam i najmanjeg izložbenog prostora za tri dana »traži« više od 2 tisuće kuna, dok ukupni troškovi puta i boravka taj iznos i nekoliko puta uvećavaju.
Slovenci i Talijani
– Lani smo po prvi puta bili na vodnjanskoj smotri, a kako su nam impresije ali i efekti pojavljivanja bili značajni, odlučili smo to i ove godine ponoviti. U Hrvatskoj istina ne nedostaje maslinarskih smotri, nekoliko ih vrlo jakih i na dalmatinskom području, no ova je vodnjanska u promidžbenom smislu vrlo značajna, istaknuo nam je Šime Makarun , predsjednik Udruge lunjskih maslinara.
A i nama se, nakon kraćeg boravka i razgovora o ovogodišnjoj maslinarskoj sezoni kao i problemima koji uvelike koče planiranje budućnosti te poljoprivredne grane na otoku Pagu, učinilo da su u pravu.
Kako su pored nekoliko ulja raznih proizvođača, a riječ je o plodovima i ulju maslinika koji ide u red nekoliko najstarijih na svijetu, svoje proizvode izložili i tvrtka »Delicije iz bakine kradence« vlasnice Vedrane Makarun, posjetitelji su bili brojni i vrlo znatiželjni, naprosto ljubopitljivi.
Ušećerene lunjske mednule ili slani kolačići s maslinovim uljem i ružmarinom kao i dekorativno-uporabni predmeti izrađeni od drva lunjskih maslina, mamili su poglede i pitanja kako domaćih tako i stranih gostiju od kojih su Slovenci i Talijani bili najbrojniji.
U ekipi iz Luna bio je i Ivica Badurina , Riječanin čiji su korijeni, dakako, iz tog najsjevernijeg dijela otoka Paga.
– Respektiram tradiciju svojih predaka tako da sam i ja već niz godina aktivni maslinar. Trudim se proizvesti što je najbolje moguće ulje ali i participiram u apsolutno svim akcijama što se provode u Lunu kako bismo očuvali naše posjede i učinili ih još dohodovnijima. Mislim da bi to bilo uputno i za sve druge stanovnike Luna koje je život odveo izvan granica otoka jer nikad se ne smije dopustiti da se našim maslinama dogodi ma što negativno, naglasio je Badurina.
A ono što se u problemskom smislu, pa tako i za trajanja vodnjanske smotre mladih maslinovih ulja najviše isticalo je problematika još uvijek neriješenog vlasništva nad zemljištem dijela lunujskih maslinika.
– Teško je planirarti razvoj, nastaviti daljnje brendiranje naših ulja koja su unikatna ne samo na Jadranu nego i u svjetskim razmjerima sve dok ne riješimo s našim matičnim Gradom Novaljom pitanje vlasništva. Tek tada možemo krenuti u daljnje promišljanje zaštite i brendiranja proizvoda poput mnogih proizvođača što su se pojavili i ovdje, u Vodnjanu, dodao je Makarun.
I Makaruni kao i Badurina ističu da nisu protiv turističkog iskorištavanja potencijala lunjskih maslinika, ali da ni u kom slučaju neće dozvoliti da se ma u kom smislu naruši povijesni ili ekološki sklad lunjskih maslinika.
Ukratko, želja im je da se sadašnji fond od 80 tisuća stabala još i poveća, te da od toga koristi imaju i ostali stanovnici Grada Novalje – da se maslinovo ulje u manjim komercijalnim pakiranjima pojavi i kao apsolutno autohtoni suvenir.
Sorta »oblica«
U svakom slučaju, a takvih su impresija bile i simpatične Ana Došen te Kristina Makarun , na koje je i pao najveći teret pojašnjavanja vrednota lunjskog maslinovog ulja – dobivenog od samoniklih stabala masline sorte »oblica« – stotinama i stotinama posjetitelja vodnjanske maslinarske smotre, promocija putem izlaganja na značajnim sajmovima poput ovog, od velike je koristi.
Ostali s Kvarnera, a tu prije svega mislimo na krčku »Drobnicu« i PZ Cres – bude li iduća sezona ekspeditivnija te se masline poberu na vrijeme, Vodnjan je svakako zanimljivo i u promidžbenom smislu dragocijeno iskustvo.

Ispravak netoČne informacije i odgovor na tvrdnje iznesene u Novom Listu od 21.10.2012., iz ureda gradonaČelnika grada Novalje

Poštovani,
Javljam Vam se u svezi članka koji je pod naslovom ''DABO: Ruši me gerila 
BADURINA: Bojimo se vila'' objavljen na vašem portalu www.lun.hr, a koji je objavljen u Novom listu br. 21181, dana 21. listopada 2012. godine u kojem se navodi čitav niz neistinitih tvrdnji, pa temeljem čl. 2. stavka 3. Zakona o elektroničkim medijima a u svezi čl. 40. i članka 41. Zakona o medijima zahtijevam da objavite ovaj ispravak i odgovor na tvrdnju bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovjetan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak i odgovor na tvrdnju odnose kako slijedi:

''- Netočna je tvrdnja da su u Gradu Novalji izjavili da su stoljetne i tisućljetne masline Gradske. Niti ja kao gradonačelnik niti bilo koji djelatnik Gradske uprave nije izjavio ili pomislio nešto slično.
- Netočna je tvrdnja da je Grad skrivao bilo koji dio projekta pred bilo kojom osobom u Lunu ili uopće. Upravo suprotno, projekt sa svim dijelovima promoviramo u svakoj prilici.
- Što se tiče konstatacije da je Grad Novalja uljez nad lunjskim maslinicima mogu izraziti svoje duboko žaljenje da postoji netko tko može dati takvu uvredljivu izjavu.
Jedina cesta koja sada postoji u ovom masliniku izgrađena je 2003.g i u nju je Grad Novalja utrošio 260.000,00 kn. Tada nas nitko nije nazivao uljezima.
I ovaj projekt Grad Novalja i TZ Grada Novalje sufinanciraju sa oko 1.100.000,00 kn. Sve to radimo sa ciljem zaštite i očuvanja maslinika i to pravo nam nitko ne može uzeti.
- Neistina je da će Grad od maslinika u budućnosti zarađivati a da lunjani od toga neće imati ništa. Grad ni do sada nije od maslinika zaradio 1 kunu pa ne misli ni ubuduće. Možebitna zarada koja bi došla od prodaje ulaznica za turističko razgledavanje maslinika biti će utrošena u uređenje maslinika. Prema našim izračunima navedena zarada od prodaje ulaznica neće biti dostatna niti za plaće budućih djelatnika u masliniku, već će razliku Grad isplatiti iz proračuna. Iz toga razloga treba utemeljiti Javnu ustanovu u vlasništvu Grada Novalje.

- Neistina je da između Grada Novalje i DORH-a sklopljena tajna izvansudska nagodba. Radi se o normalnoj izvansudskoj nagodbi između Grada Novalje i županijskog državnog odvjetništva koja je temeljena na zakonima i propisima točnije na Zakonu o poljoprivrednom zemljištu prema kojem je općenarodna imovina koja se na dan 21. 06. 1991. god. nalazi unutar građevinskog područja vlasništvo jedinica lokalne samouprave (u ovom slučaju Grada Novalje).

- Što se tiče izjava Vjerana Piršića iz Krka o meni i administraciji Grada Novalje najoštrije odbacujem. Navedeni je već ispred nekakvog Građanskog odbora za spas maslina u Lunu iznosio izmišljotine i neistine (Novi list od 02. 07. 2010.g. ''Apel za zaštitu lunjskih maslina'') o Gradu Novalji, te ga takve izjave potpuno delegitimiraju kao relevantnu osobu u ovoj temi. A o tome kakve će kuće graditi Novaljci i građani Novalje njega se ne tiče niti će ga se ikad ticati, te nas ne zanima njegovo mišljenje o novaljskim apartmanima.''

S poštovanjem, Gradonačelnik Novalje
Ivan Dabo

Lun, 21.10.2012

PoŠtovani,

Sa ciljem objektivnog informiranja svih zainteresiranih, u prvom redu tužitelja, nastojat ćemo u ovom tekstu iznijeti činjenice vezne za događanja oko Lunjskih tužbi i akcija koje su manje ili više povezane sa samim tužbama.

Od samog početka nije postojalo jedinstveno mišljenje niti oko određivanja samog problema, a još manje oko rješenja i načina dolazaka do tih rješenja. Obzirom na veliki broj ljudi, to nije nikakva posebnost nas Lunjana, logično je da se oko jednog ovakvog problema stvori više različitih pogleda. Da bi svi zainteresirani mogli steći uvid u pravu situaciju, moraju raspolagati sa činjenicama. Nakon toga pravo je svakoga, da sam za sebe donese odluku kako i na koji način će dalje sudjelovati u rješavanju ovog problema. Svi daljnji koraci po Lunjskim tužbama, kao i do sada sa Lunjske strane, bit će u skladu sa voljom većine i punomoćima kojima će tužitelji ovlastiti zastupnike.

Kronologija

Po zakonskim obavezama, u skladu sa Zakonom o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem, obaveza lokalne samouprave je bila da do kolovoza 2010. godine raspiše natječaj za izdavanje koncesija za korištenje poljoprivrednog zemljišta koje je u vlasništvu države. Pojavile su se informacije da će Grad Novalja raspisati takav natječaj za područje Lunjskih maslinika.

Lunjani su u tome prepoznali opasnost da budu uskraćeni za svoja dosadašnja prava, te se počelo raditi na mogućim rješenjima. Jedna od opcija je bila osnovanje poljoprivredne zadruge, koja bi se javila na natječaj, te nastavila gospodariti sa maslinikom. Zadruga je osnovana, ali nije do sada aktivirana.

Na kraju natječaj uopće nije raspisan, te je tako zbog isteka zakonskog roka, upravljanje nad spomenutim zemljištem, koje je u vlasništvu države, pripalo Ministarstvu poljoprivrede, agenciji za upravljanje poljoprivrednim zemištem u vlasništvu RH. Vlasnik preostalog dijela je Grad Novalja (uz pojedine privatne vlasnike), koji sa svojim dijelom može upravljati po svojoj volji, u skladu sa zakonom.

Lunjani su, obzirom da smatraju da je ta zemlja njihova, angažirali odvjetnika (g. Milenko Marinović iz Benkovca), te je određeni broj ljudi (85) dao punomoć odvjetniku da podigne tužbe protiv Grada Novalje i Republike Hrvatske, sa ciljem dobivanja vlasništva nad spomenutim zemljištem. Podignute su dvije tužbe – jedna protiv Grada Novalje, a druga protiv Grada Novalje i RH. Na temelju podignutih tužbi, stavljene su plombe, posebno na česticu 111/1.

U međuvremenu, Grad Novalja (preko Turističke zajednice kao nositelja projekta) radi na projektu 'Vrtovi lunjskih maslina' i prijavljuje projekt fondu SAFU (Središnja agencija za financiranje i ulaganje), za izgradnju recepcije na ulazu u maslinik, te za izgradnju i rekonstrukciju puteva kroz maslinik.

U kontaktima sa Gradom Novaljom, doznaje se da Grad Novalja nema namjeru osporavati vlasništvo Lunjanima nad zemljištem navedenim u prvoj tužbi (to se tri čestice kod Budunalve). Za zemljište navedeno u drugoj tužbi, među ostalim i česticu 111/1, Grad ima drugačije stajalište
Grad Novalja i RH dne 13.10.2011 sklapaju izvansudsku nagodbu, po kojoj Grad Novalja dobiva oko polovice (48% - 45479.04 m2) dijela čestice 111/1, na kojoj namjerava graditi recepciju. Na temelju toga, Grad Novalja pokreće postupak za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju recepcije.

Ročište po tužbi protiv Grada Novalje zakazano je za 08.12.2011. Ročište je otkazano. Grad Novalja u svom dopisu ne prihvaća tužbene navode. Slijedeće ročište je održano uz prisustvo našeg odvjetnika, bez odvjetnika Grada Novalje. Sud je odredio izlazak na teren i uvid u stanje i uvid u stvarno stanje sa vještakom – mjernikom.

Zbog kontradiktornih informacija i događanja oko samog zemljišta, koji pokazuju da iz toga može proizaći šteta za tužitelje, tražimo savjet od odvjetnika, kojega posjećujemo u Benkovcu dne 21.01.2012 (Bernardo Kocijan, Božidar Badurina, Rajko Badurina). Odvjetnik nam savjetuje da ne pogodujemo suprotnoj strani, te da čuvamo vlastite interese. Upućuje nas na pravne postupke, a to su zabrana ometanja posjeda, prespitivanje zakonitosti nagodbe Grada i RH za čestici 111/1 i preispitivanje pravomoćnosti, odnosno zakonitosti građevinske dozvole. Od odvjetnika tražimo specifikaciju dosadašnjih troškova, obzirom da moramo tužiteljima opravdati utrošeni novac, te se pobrinuti za daljnje financiranje. Do sada nismo dobili specifikacju i obračun dosadašnjih troškova.

Dne 19.02.2012 u Lunu je održan sastanak tužitelja (40 sudionika, uz neke koji nisu tužitelji), gdje su prisutni upoznati sa dosadašnjim događajima. Zaključak je da se od Grada traži organiziranje sastanka na temu predstavljanja projekta 'Vrtovi lunjskih maslina' i utjecaja na Lun i njegove stanovnike, te na taj način pokuša postići napredak.

Odvjetnik Marinović traži od nas očitovanje u smislu poduzimanja akcija za zaštitom interesa, u skladu sa prijedlozima sa sastanka od 21.01.2012 (zakonitost nagodbe, zabrana smetanja posjeda, pravomoćnost građevinske dozvole). Zbog zaključaka donesenih na sastanku mještana 19.02.2012, odlučujemo zaustaviti za sada te korake, te dogovaramo sastanak sa predstavnicima Grada Novalje.

Računajući na mogućnost dogovora, organiziran je sastanak u Poglavarstvu Grada Novalje, gdje Grad predstavlja tajnik g. Ante Dabo sa svojim suradnicima. Razgovara se o projektu 'Vrtovi lunjskih maslina', te o sporu zbog vlasništva nad zemljištem. Doneseni su i zaključci, gdje je dogovoreno da će predstavnici Grada doći na Lun i objasniti stanovništvu detalje projekta 'Vrtovi lunjskih maslina'. Organizirana bi bila i javna rasprava na tu temu, sa ciljem usuglašavanja stavova, prihvaćanja projekta i aktivnog sudjelovanja Lunjana. U pogledu tužbi, dogovorio bi se operativni plan u smislu čim jednostavnijeg rješavanja problema. To smo razumjeli kao namjeru Grada da prihvat navode iz prve tužbe, za koje čestice je izjavljeno da ih ne zanimaju. Po drugoj tužbi, mišljenje Grada je drugačije, međutim i tu bi se mogao pronaći zajednički interes Lunjana i Grada, koji bi uključivao spomenuti projekt 'Vrtovi lunjskih maslina'.

Nažalost, nikakvih pozitivnih pomaka nema. Obzirom da je po planu provođenja projekta 'Vrtovi lunjskih maslina' rok za raspisivanje natječaja za izvođača 01.06.2012, očito je da javna rasprava neće biti održana, niti će doći do sastanka Lunjana i predstavnika Grada.

Vijećnik Robert Badurina na Gradskom vijeću dva puta traži dopunu dnevnog reda i uvrštenje rasprave o projektu 'Vrtovi lunjskih maslina' i pokretanje javne rasprave. Zahtijeva da predstavnici Grada dođu na Lun i iznesu detalje o projektu. Prijedlog ne nailazi na prihvaćanje, prvenstveno gradonačelnika.

Dne 09.04.2012 u Lunu je održan sastanak tužitelja (35 sudionika), na kojem je prisutnima iznesen opis dosadašnjeg razvoja događaja. Prisutni su se jednoglasno očitovali i dali svoj pristanak da se poduzmu pravni koraci u smislu zaštite interesa (zakonitost nagodbe, zabrana smetanja posjeda, pravomoćnost građevinske dozvole).

Obzirom na nemogućnost efikasne komunikacije sa odvjetnikom, g. Marinovićem, odlučujemo se za suradnju za pokretanje pitanja oko građevinske dozvole za drugi odvjetnički ured (gđa. Željka Slanina Fabijanić iz Rijeke). U tu svrhu sakupljali smo dodatne punomoći, koje je dalo oko 40 tužitelja. Zatražili smo, prema Zakonu o pravu javnosti na informiranje, presliku ugovora između SAFU i Turističke zajednice grada Novalje. Obje strane su odgovorile da to nije moguće, a SAFU nam je dostavio nekoliko anexa ugovora (nekorisnih).

Agenciji SAFU i Uredu EU smo poslali opis događanja, u kojem smo naveli da se projekt 'Vrtovi lunjskih maslina' ne provodi na primjereni način, da u njemu ne sudjeluje lokalno stanovništvo, te da postoje određene zakonske prepreke nastavku radova. Dio stanovništva se otvoreno protivi takvom projektu.

Dne 21.06.2012 Podnesena je žalba i prijedlog za ukidanje, odnosno obnovu postupka za građevinsku dozvolu ishodovanu za recepciju na čestici 111/1. Odvjetica Željka Slanina Fabijanić uvidom u spis utvrđuje da uvjeti gradnje nisu pravomoćni, te pronalazi niz formalnih nepravilnosti na temelju kojih je podnijela žalbu nadležnom tijelu. Do sada nema povratnih informacija o žalbi, što znači da uvjeti gradnje nisu pravomoćni. Gradnja bez pravomoćne građevinske dozvole je bespravna gradnja, pa je za očekivati da će Grad Novalja poštovati zakon.

Obzirom da su izvođači izabrani, ugovori skopljeni, očekuje se početak radova na terenu.

Najnovija događanja

Radovi na terenu po projektu 'Vrtova Lunjski maslina'  počinju dne 6.10.2012 izlaskom bagera na lokaciju i radovima na ravnanju terena. Početak radova poklopio se sa vikendom, naime to je bila subota, prije praznika. U nedjelju se nije radilo, a u ponedjeljak 08.12.2012, predstavnici tužitelja ograđuju gradilište i pozivaju policiju da napravi uviđaj, zbog neovlaštenog ometanja posjeda.

Po savjetu odvjetnice gđe. Slanina – Fabijanić, šaljemo prijavu građevinskoj inspekciji, zbog radova bez valjane dokumentacije, obzirom da nema načina da u regularnoj proceduri rješenje o uvjetima gradnje postane pravomoćno.

U utorak 09.12.2012, na gradilište buduće recepcije vrtova lunjskih maslina dolaze radnici sa namjerom iskolčavanja zemljišta i izmjere prije početka gradnje. Predstavnici tužitelja ih upozoravaju da neće dozvoliti nastavak radova bez predočenja valjane dokumentacije. Policiju pozivaju obje strane. Nakon dolaska policije, izvođač radova predočuje riješenje o uvjetima gradnje, sa pečatom pravomoćnosti (od 17.09.2012). Nakon toga policijski inspektor je dozvolio nastavak radova, obzirom da predsatvnici tužitelja nisu imali valjani dokument kojim bi mogli osporiti daljnje radove.

Ostaje sporno kako je riješenje o uvjetima gradnje najednom postalo pravomoćno.
Naime, nakon slanja zahtjeva za poništavanje rješenja o uvjetima gradnje i ponavljanju postupka (dok rješenje nije bilo pravomoćno),  nije moguće da je rješenje postalo pravomoćno, a da podnositelj žalbe nije o tome obaviješten. Ali, izgleda da je to ipak moguće, a na činjenicu da je to onda očito protuzakonito, odnosno u najmanju ruku kršenje procedure, nitko previše ne obraća pažnju.

Predstavnici tužitelja u nadležnom uredu za urbanizam u Novalji traže uvid u spis rješenja o uvjetima gradnje. Referent, g. Kustić, izjavljuje da je to nažalost nemoguće, jer on to rješenje nema, nego je kod investitora. Pa sad vi vjerujte da li je to moguće ... A moguće je, kao što vidite.

Po savjetu odvjetnice gđe. Slanina – Fabijanić, podnosimo nadležnom odsjeku za graditeljstvo Novalji zahtjev za ukinuće klauzule pravomoćnosti. Ministarstvu uprave i Ministarstvu graditeljstva podnosimo pritužbu na rad referenta koji je nezakonito dao klauzulu pravomoćnosti na rješenje o uvjetima gradnje.

Odvjetnica nam savjetuje da uputimo prijavu USKOK-u zbog sumnje na korupciju u nagodbi između Grada Novalje i RH. Za sada to još nije učinjeno, jer nismo dogovorili detalje i eventualne naknadne radnje.

Tužitelji su dužni, u interesu zaštite vlasništva na koje prema tužbi polažu pravo, ukoliko im je u interesu to vlasništvo u sudskom procesu i dokazati, aktivno sudjelovati u procesu. To znači da moraju koristiti sve zakonske mogućnosti i reagirati pravovremeno na sve promjene koje mogu ugroziti njihovu poziciju u sudskom postupku. Iz tog jednostavnog i logičnog pravila proizlazi da tužitelji moraju odgovoriti na događanja na terenu, što smo mi i učinili. Sve što tužitelji propuste učiniti u zaštiti svojih interesa, može oslabiti njihovu poziciju.  Nažalost, posljedice pogodovanja suprotnoj strani mogu na sudski proces ostaviti nepopravljive posljedice.

U međuvremenu, dne 24.10.2012 na teren su radi identifikacije čestica izašli sutkinja, predstavnici tužitelja i odvjetnica tuženika. Sa terena je udaljen Marijan Badurina, jer nije tužitelj niti zakoniti zastupnik. Odvjetnica tuženika je zakasnila, došla je nakon identifikacije čestica.

Obzirom na dosadašnje radnje odvjetnika g. Marinovića i angažman gđe. Slanina – Fabijanić, prikupljena financijska sredstva su iscrpljena. Od odvjetnika Marinovića očekujemo obračun dosadašnjih troškova. Biti će potrebno od tužitelja prikupiti novac za financiranje radnji oko tužbe. Predlažemo da tužitelji u zajednički budžet uplate iznos od 500 kn. Blagajnu vodi Emil Badurina. Molimo tužitelje da kontaktiraju Emila na telefon 053 668 090 za dogovor oko plaćanja.

Za Svi Sveti se planira sastanak tužitelja, o detaljima ćete biti pravovremeno  informirani preko interneta. Moguće je uplate izvršiti tada.

Za tužitelje,

Emil Badurina

Lunjska gerila me ruši!
Blokirali su nam gradilište na državni praznik. Ali neću im dopustiti da unište naš trud i odličan projekt. Mi se borimo za novce iz EU fondova. Dobijemo 475 tisuća eura i onda je jedan SDP-ovac protiv toga. Taj SDP-ovac je euroskeptik, a njegov SDP je za Europu. Državni SDP je za, a ovaj ovdje lokalni protiv Europe. Ma ja to ne razumijem, prilično uzrujan rekao nam je u svojoj kancelariji ovog četvrtka HDZ-ov gradonačelnik Novalje Ivan Dabo, dugovječni novljanski vladar, kontroverzan po mnogim potezima, ali i konkretan kad s oporbom i neistomišljenicima uđe u otvoren sukob. Istodobno s razgovorom koji smo s njim vodili, teški su bageri i rovokopači u 20 kilometara udaljenom Lunu, unutar paških maslinika površine možda i do 100 tisuća četvornih metara, počeli s građevinskim radovima na projektu »Vrtovi lunjskih maslinika«. Dabo je uvjeren kako oporba po svaku cijenu – čak toliko da je njegov glavni protukandidat za gradonačelnika nedavno tražio, ali ne i dobio podršku ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine – želi srušiti gradski projekt »Vrtovi lunjskih maslinika«
Nesumnjivo, Lun na Pagu ima najljepše i najstarije masline u Hrvatskoj, ali i na Mediteranu. Nevjerojatno ali istinito, poneke su stare oko 2000 godina, a među njih 80 tisuća gotovo 1000 ih je starije od 1000 godina! Onako razbacane na jednom dijelu Luna, a opet omeđene višestoljetnim suhozidima, za Grad Novalju i gradonačelnika Dabu one su atraktivna turistička ponuda. Stoga je Grad preko Turističke zajednice Novalje započeo projekt »Vrtovi lunjskih maslinika« s ciljem uređenja samog područja za lakši pristup i uspješniju promociju ovog zaštićenog botaničkog rezervata. Planiraju se urediti pristupni putevi kako bi se olakšao dolazak masliniku, nabavit će se dva elektrovozila za razgledavanje maslinika, postaviti četiri kućice za prodaju maslinovog ulja i suvenira te izgraditi recepcija na 150 četvornih metara podijeljenih na dvije etaže. Turisti će, a planira ih se oko 21 tisuća već u 2013. godini, za kartu plaćati 1,55 eura. Za taj novac će ih se razvoziti golemim maslinikom, stručni vodiči upoznat će ih s maslinom, uz koju će kušati dobra vina, paški sir i pršut. Gradonačelnik Dabo kaže da će se za potrebe funkcioniranja »Vrtova lunjskih maslinika« zaposliti šest osoba: ravnatelj, dva recepcionera, rendžer i dva vozača elektrovozila.
Poslu se nada 23-godišnji Daniel Šegota koji ne želi napustiti Lun. Ovdje se rodio, ovdje želi i živjeti. Samo, kaže, ljudima treba posao kako se ne bi iseljavali.
– Projekt »Vrtovi lunjskih maslinika« pruža mogućnost ostanka mladim obiteljima. To je ujedno i dobar projekt protupožarne preventive. Putevi kroz maslinik bit će bolje uređeni tako da u slučaju požara možemo brzo i kvalitetno intervenirati, kaže Šegota.
On je dio jedne od dvije grupe podiljenih Lunjana koji su a priori za ili protiv projekta. U toj skupini, koju neformalno predstavljaju još i Božo Badurina i Šime Kocijan, istaknut će da gradsku odluku o uređenju maslinika podržavaju dušom i tijelom.
– Ponekad u Lunu imamo vrhunske goste, ali im ne možemo pokazati maslinike jer su neuređeni pa se kroz njih gotovo nemoguće kretati. Prije par dana tu su bili autobusi turista iz Istre, pa iz Makarske, svi oni žele vidjeti stoljećima ili čak tisućljećima stare masline. Da se naplaćivao ulaz, samo u tih par dana zaradila bi se koja tisuća eura, a taj bi se novac uložio u nešto korisno u Lunu. Stoga je pozitivna odluka da se maslinici urede. U svojoj turističkoj ponudi moramo pratiti trendove, a ne se svojom voljom izolirati, kaže Božo Badurina. Kao i on, i Šime Kocijan smatra da je to dobar projekt te da se ne treba stalno antagonizirati s Dabom i Gradom Novalja.
– Grad i Dabo ovim projektom nemaju nikakve zle i skrivene namjere protiv nas u Lunu. Mi smo podijeljeni, iako ovo nije političko, stranačko pitanje. Podijeljeni smo jer druga grupa sama želi gospodaritri lunjskim maslinicima. Njima su samo bitni osobni interesi i tako se ponašaju, kaže Kocjan dok Badurina, ne skrivajući oduševljenje »Vrtovima lunjskih maslinika«, kaže da je to svjetski projekt.
Dijametralno suprotno mišljenje oko projekta ima skupina oko Želimira Badurine koji, kad je gradonačelnik Dabo u pitanju, puše i na hladno.
– Sumnjamo u skrivene namjere Grada i gradonačelnika Dabe, jer su mnogi elementi projekta od nas skrivani. Prema sadašnjem stanju projekta, Grad je s Turističkom zajednicom uljez na našim maslinicima na kojima misli zarađivati, a mi od toga nemamo ništa, kaže Želimir Badurina. Njegov istomišljenik Emil Badurina kaže da se Gradu Novalji i Ivanu Dabi oko ovog projekta ne može vjerovati.
– U ambijentu kad nam se iz Grada Novalje ne govori istina, kad nas izigravaj u tajnom izvansudskom nagodbom zbog koje sudskom tužbom koja je skupa i financijski nas može iscrpiti moramo doći do svojih prava i zemljišta, u ambijentu kad su već započeli građevinske radove na tom zemljištu u okviru projekta »Vrtovi lunjskih maslinika«, iako građevinsku dozvolu smatramo spornom po nekoliko elemenata, tko nama garantira da Grad kroz koju godinu neće to područje dijelom pretvoriti u građevinsko. Tko nam garantira, u ovoj atmosferi nepovjerenja, da između stoljetnih i tisućljetnih maslina neće niknuti vile. Za investitore bi to bio svjetski raritet: vile usred tisućljetnih maslina. Toga se mi bojimo, kaže Emil Badurina. Tu tezu podržava i predsjednik Eko Kvarnera Vjeran Piršić koji kaže da načelno nije sporno da jedinica lokalne samouprave preuzima brigu nad tako vrijednom prirodnom i društvenom baštinom kao što su lunjski maslinici.
– Ali, moram to jako naglasiti, postoje izuzeci od ovog pravila. Grad Novalja, naprimjer. On je sam sebe apsolutno delegimirao za tako nešto, jer je nizom svojih odluka na dijelu otoka razvio civilizaciju ubanističke devastacije okoliša koja je legalna, za razliku od Vira, ali s katastrofalnim posljedicama. Pojednostavljeno, apartmanizacija i betonizacija koja je svjesno napravljena u Novalji administraciji tog Grada ne daje nimalo šanse da odgovorno i mudro gospodare s maslinama od Luna. Predati maslinik postojećem gradonačelniku i njegovoj administraciji isto je kao dati lisici da čuva kokoši u kokošinjcu. Jednostavno, oni su sami sebe neodgovorno i neodrživo upravljajući prostorom i okolišem odavno delegitimirali da upravljaju lunjskim maslinikom, kaže Piršić. Ni ostali iz skupine nezadovoljnika »Vrtovima lunjskih maslinika« ne kriju strahove od tog projekta, poput Ljutomira Šanka, vlasnika 50 stoljetnih maslina koji kaže da bere plodove, ali ne zna dokad.
– Bojim se da ćemo ostati bez maslina koje su naši preci uzgajali i održavali. Cilj je gradonačelnika Ivana Dabe sebi i svojima to prisvojiti, a ovo je prvi korak u njihovom scenariju po kojem je Grad Novalja koji ne postoji ni 20 godina uspio na sebe pripisati maslinike u vlasništvu naših predaka zadnjih 200 godina. Predsjednik Udruge lunjskih maslinara Šime Makarun kaže da zasad nije upitno da maslinari mogu brati plodove sa svojih stabala maslina, ali nije siguran hoće li to moći i ubuduće.
Iako su ove dvije grupe Lunjana oko »Vrtova lunjskih maslinika« jasno podijeljene, ipak postoji jedna točka njihovog okupljanja. Situacija je naizgled paradoksalna, jer su oko projekta razjedinjeni, ali su zato kod tužbe prema RH i Gradu Novalji jedinstveni.
Pripadnici obje grupe su, naime, zajedno podnijeli tužbu protiv Republike Hrvatske i Grada Novalje za utvrđivanje prava vlasništva na određenim česticama unutar lunjskog maslinika. Temeljem tih tužbi, koju je potpisalo njih čak 85, neovisno kojoj grupi pripadaju, 2011. godine na čestice je, u očekivanju Lunjana da im ti tereni pripadnu u vlasništvo, stavljena plomba. Sve je, međutim, poremetila izvansudska nagodba između DORH-a i Grada Novalje iz 13. listopada 2011. godine po kojoj Grad u vlasništvo dobiva 48 tisuća četvornih metara zemljišta, u naravi maslinika.
Grupa oko Želimira Badurine kaže da je pozicija druge grupe kontradiktorna.
– Ta grupa podržava projekt gradonačelnika Ivana Dabe i Grada Novalje oko »Vrtova lunjskih maslinika«, a istodobno s nama tuži Grad Novalju jer je izvansudskom nagodbom dobio vlasništvo nad česticama u masliniku za koje svi mi Lunjani, pa i ta grupa, smatramo da nam to zajedno pripada. Ne razumijem njihovu logiku, kaže Želimir Badurina. Pojasnio je kako su na spornom zemljištu, a u naravi se radi o najljepšem i najvećem masliniku, neke obitelji generacijski, u zadnjih 200 godina, imaju glavninu svojih maslina. Pribojava se da sada sve to dolazi pod znak pitanja. Stoga su svi skupa, i oni koji su za gradonačelnika Ivana Dabu i »Vrtove lunjskih maslinika« i oni koji su protiv, podnijeli tužbu za utvrđivanje prava vlasništva za koje pravni osnov nalaze u dosjelosti, ali iznad i prije svega u dokumentima po kojima su njihovi preci, rapski kmetovi, od tadašnje Općine Rab 1847. godine u vlasništvo dobili sada sporno podruje maslinika.
– Dok smo mi krenuli s tužbama kako bi to dokazali, Grad i DORH su nas nekorektno izigrali i tajno sklopili izvansudsku nagodbu oko dijela tih terena. To je na neki način prejudiciranje sudskog ishoda. Osim toga, zato što nam je Grad Novalja na čelu s Dabom radio iza leđa, sumnjičavi smo prema svakom njihovom prijedlogu pa tako i projektu »Vrtovi lunjskih maslinika«, kaže Želimir Badurina. Samo po pitanju tužbe prema DORH-u i Gradu Novalji s njime se slaže Božo Badurina iz one druge grupe.
– Unatoč podršci Gradu oko »Vrtova lunjskih maslinika«, mi također osporavamo Gradu vlasništvo nad zemljištem, kao i izvansudsku nagodbu te tražimo da se nas upiše kao vlasnike, kaže Božo Badurina.
U zavrzlami oko maslinika, ostalo je pitanje čije su masline. Stječe se dojam da u cijeloj priči mnogi od šume ne vide ni drvo. U Gradu kažu da su stoljetne i tisućljetne masline njihove, a da to što su preci Lunjana imali pravo plodouživanja više nije važno, jer to pravo nije nasljedno. Ipak, u Gradu kažu da Lunjanima neće osporavati pravo da beru plodove. Lunjani, oni koji su protiv Grada, i zbog upisa temeljem izvansudske nagodbe i zbog navodno netransparentne provedbe projekta »Vrtovi lunjskih maslinika«, ne kriju strah da im netko ne bi zabranio brati plodove s, kako oni smatraju, njihovih maslina. Grad, nadalje, poručuje da će masline dodatno zaštiti, a plan je možda otvoriti i centar za maslinarstvo.
Sudbina lunjskih maslina zasad je neizvjesna, a da bi se uopće pokušalo razjasniti kakav je mogući ishod oko vlasništva nad maslinama kao neprocjenjivim blagom i turističkom atrakcijom treba podsjetiti da od Rimskog prava pa nadalje postoji načelo jedinstvenosti nekretnine što znači da vlasniku zemljišta pripada i sve ono što je na toj zemlji izraslo ili izgrađeno. Međutim, u određenim povijesnim razdobljima došlo je do odstupanja od tih načela pa je tako još u srednjem vijeku na Pagu, posebno oko Luna, vrijedilo pravilo da vlasnik stabala maslina nije ujedno bio i vlasnik zemljišta gdje ta stabla rastu. Time se stvorilo običajno pravo koje je derogiralo osnovno načelo jedinstvenosti nekretnine. To običajno pravo priznavala je i austrougarska i prva Jugoslavija od 1918. do 1941., a isto tako i Jugoslavija od 1945. do 1991. Iako je i u Austriji i u staroj Jugoslaviji postojalo temeljno načelo jedinstvenosti nekretnine, te su države priznale zatečeno stanje u pogledu običajnog prava i omogućile stanovnicima Luna da ostanu vlasnici plodonosnih stabala.
Tijekom 1997. godine u Hrvatskoj je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim se ponovno i u cijelosti uvodi načelo jedinstvenosti nekretnine. Međutim, obzirom da se za vrijeme Jugoslavije od 1945. do 1991. na različite načine odstupalo od tog načela, pa je tako bilo moguće da vlasnik masline bude različit od vlasnika zemljišta ili da vlasnik zgrade bude različit od vlasnika zemlje na kojoj je zgrada izgrađena, taj novi zakon je propisivao pravila po kojima će se ponovno uspostaviti jedinstvo nekretnina. To osnovno pravilo tog novog zakona koji je donesen radi uspostave jedinstva nekretnine sastojalo se od toga da vlasnik zgrade postaje i vlasnik zemljišta. On, dakle, postaje vlasnik čitave, jedinstvene neketnine. Prema tome, Zakon iz 1997. je uspostavio načelo da se jedinstvo nekretnine uspostavlja inverzijom načela jedinstva nekretnina. pa po toj logici i temeljem tog načela vlasnici maslina trebali bi postati i vlasnici zemljišta na kojima se masline nalaze. Stoga je potpuno neosnovano pozivanje da su vlasnici maslina samo nositelji prava plodouživanja koje je pravo na tuđoj stvari, a nositelje tog prava ovlašćuje da tu tuđu stvar koristi za sebe, ali je ne smije ugrožavati, uništavati ili prodati. Stanovnici Luna ne samo da su kroz povijest koristili masline, naravno prema običajnom pravu, već su ih prodavali i bili vlasnici u punom smislu. Iz svega toga slijedi, potvrdili su nam pravnici koje smo konzultirali, da bi stanovnicima Luna moralo biti priznato vlasništvo i nad maslinama, ali i nad zemljištem na kojem se maslina nalazi.
Preneseno iz Novog lista, od 21.10.2012., autor: Robert Frank

Sa manjim zakašnjenjem donosimo obavjest da je 01.10.2012. u župnoj crkvi Sv. Jeronima održana promocija knjige o lunjskim maslinama s naslovom „Masline u miru suhozida“.
Martina Baričević je rođena 1956. u Celju, završila je Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje živi i radi kao profesorica hrvatskog jezika i pedagogije. Osim ove zbirke pjesama objavila je i zbirku pjesama "Krik za Vukovar". Martina dio inspiracije crpi i iz lunjskih maslina koje čovjeka oplemenjuju mirom i zadivljuju svojom snagom. Vraća im se svakog ljeta jer je i naša "lunjska nevista".
O knjizi su okupljenima govorili prof. Hrvoje Kačić, gradonačelnik Ivan Dabo, župnik Marijan Kosić i sama autorica, a pjesme je čitao Zrinko Baričević.
Uz predstavljanje donosimo i par misli autorice:

Mislim da imamo sreću živjeti s čudesnom maslinom koja je slika Božje ljubavi prema čovjeku, prema ovom kamenu koji rađa život i daruje mir. Ovaj mir čisti srce i dušu i donosi blagoslov duhovnog pročišćenja od svakodnevnih briga.
Ljepota maslina je neopisiva... možemo izreći slovo mira dok riječi same pletu molitvu oko masline, čuvajući ih od bura i nevera u mirisu ružmarina i murtele.
U maslini su zapisana stoljeća nevidljivih dodira čovjeka srca rasutog među korijene. Mogla bih reći da su koraci po kamenu sve tiši...svi vi koji ovdje živite znate da su bure i suše slike hirovitog vremena. Treba smoći snage i opstati na kamenu pokazujući zahvalnost što možete sjesti pod svoju maslinu i diviti se Stvoritelju koji je ljudima dao razlog da ostanu ovdje... da broje svoja ljeta pod maslinom i raduju se svakom zrnu, svakoj kapi ulja.
Masline... žive i šute u kamenu... a toliko toga nam mogu reći o patnji, o molitvi, o ljubavi.... Prirodne ljepote su blagoslov Zemlje i poruka čovjeku da srcem mjeri svoje korake.
Svuda su oko nas. Možemo ih vidjeti, čuti, možemo ih voljeti... moramo ih sačuvati jer su nam dane na čuvanje u ovom dijelu svijeta gdje je Bog blagoslovio kamen i čovjeka lunjskom maslinom.

MASLINE
MASLINE...
naručje majke mira,
ukopane ćakule u srcu zemlje,
nebom ozvjezdane
.
Stablo oko stabla,
korijen u korijenu.
Uvijeno, savijeno, pogrbljeno, zapleteno drvo,
u zagrljaju stoljeća.

U zemlji pradjedova,
maslina je duša vremena,
ljubav u vrijeme zapisana
u molitvi sv. Martina.

Nastale u Božjem vremenu postanka kao zrna mira u krunici milosti govore nam da smo njihovi čuvari i zaštitnici koji natapaju žednu zemlju molitvom, bdiju nad njima i hrane ih svojom vjerom.
Masline šalju poruku svakome od nas: dar mira je kruh naš svagdanji i darujući mir bližnjima, darujemo blagoslov života u snazi Božje ljubavi.

U MASLINIKU
Sunce žeže.
Maslina pati...
iz kamena upija vrelinu ljetnjeg dana,
stoljetna sanjarenja prohujalih vjekova,
glas pjesnika,
tajne ljubavnih priča i pjesama.

Masline...
Rastočene kapi vremena
s Kristovim ranama.

U masliniku slušam Božje riječi:
Mir vam svoj dajem
i ostajem s mirom među vama!
Isuse, usnuo si ovdje!
Tvoje kraljevstvo mira
u maslinama miruje!

Tisućljetna stabla maslina nazivaju i živim skulpturama iz Rimskoga carstva. Na dražbi u Toulouseu ponuđen je dio kolekcije jednog Španjolca.
stablo masline staro 2.000 godina prodano je u nedjelju na dražbi maslina iz doba Rimskog carstva organiziranoj na jugozapadu Francuske za 65.000 eura, doznaje se od dražbenog izvršitelja. Dvanaest od 26 ponuđenih stabala masline prodano je za između 1.000 i 65.000 eura francuskim ili stranim kupcima, poput velikog vinograda Bordeauxa.
Stablo masline prodano za 65 tisuća eura je podvrsta Cordobil, teško je 16,5 tona, a opseg mu je 9,30 metara.
Zvijezde prodaje su bila dva Farga, vrlo rijetki primjerci, ali samo je jedan dobio novog vlasnika za 35.000 eura, što je polovica procijenjene vrijednosti.
Ta stabla maslina, ponuđena s korijenjem, teška su blizu 10 tona, visoka oko 3 metra i opsega oko 7 metara, sa samo nekoliko zelenih grana, pa ih zato nazivaju živim skulpturama iz Rimskog carstva a ne stablima, objasnio je izvršitelj.
Prošle godine je jedno tisućljetno stablo masline prodano na dražbi za 64.000 eura.
Ta stabla su dio kolekcije jednog Španjolca koji ih je uspio kupiti prije nego je Španjolska zabranila njihovu prodaju, jer se sada smatraju spomeničkom baštinom.
Preneseno sa: Dnevnik.hr

Potpredsjednik Vlade i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić u Muzeju Mimara održao je konferenciju povodom završetka projekta tehničke pomoći IPA IIIc u kojem je Novalja dobila svoje prve novce iz pretpristupnih fondova EU za Lunjske maslinike. Prije same konferencije u društvu veleposlanika Paula Vandorena obišao je Sajam grant projekata na kojem su predstavljena 24 projekta iz deset županija ukupne vrijednosti 25,2 milijuna eura, među kojima je predstavljen i projekt Vrtovi lunjskih maslina.
Potpredsjednik Grčić izrazio je zadovoljstvo prezentiranim projektima te dodao da je predanost i entuzijazam ljudi uz transfer znanja uvjet povećane apsorpcije sredstava iz EU fondova.
Na samoj konferenciji, pozvao je sve predstavnike jedinica lokalne i regionalne samouprave, udruge, razvojne agencije i druge gospodarske subjekte da brzo i efikasno pripremaju projekte kako bi spremni dočekali 2013. godinu i strukturne fondove.
Preneseno sa www.novalja.hr

Pogledajte fotogaleriju...

Pročitajte više na www.mrrsvg.hr

Razglednice s konzervatorske šetnje Lunom
U sklopu svog dnevnog konzervatorskog posla naš član udruge posjetio je Puntu Luna kako bi sudjelovao u reviziji zaštite ovoga prostora. Evo par sakupljenih dojmova…
Etno zona Lun, zaštićena je 1975. godine te obuhvaća sjeverozapadni vrh otoka Paga koji je od 14. st. posjed plemstva grada Raba i njihovo ruralno područje. Unutar izvornog obuhvata zone zaštićeno je naselje Lun sa zaselcima Guriel, Dudići, Gager i Stanišće, pristaništa Tovernele i Jakišnica, lokalitet sv. Martin, te mozaični, prirodno – gospodarski krajolik izvan naselja koji odlikuju suhozidima ograđene poljoprivredne površine, prije svega maslenika i pašnjaka.
Arhitektonski, prostorom prevladavaju karakteristični primorski oblici nastambi i gospodarskih prostora, dok su osobitost koju treba istaknuti očuvani mlinovi za masline na otvorenom.
Pročitajte više...

nove fotogalerije

Pedeset godina svećeništva  fra. Gabriela Badurine Rumešića

Fotogalerija
Fra. Gabrijel (Dinko) rođen je u 19. siječnja 1935. godine u Lunu od oca Romula Badurine Rumešića, zemljoradnika i majke Kleofine r. Šanko, domaćice. Roditelji svom djetetu na krštenju daju ime Dinko a krštenje je bilo 28. siječnja 1935. godine u župnoj crkvi sv. Jeronima u Lunu, krstitelj je župnik don Niko Parčić. Osnovnu školu do 4. razreda polazi u Lunu a učitelj je Ante Vidolin. U dvanaestoj godini postaje kandidat sjemeništarac hrvatske provincije franjevaca trećoredaca u Zagrebu, a od 1950. do 1951. polazi novicijat u samostanu Svetog Franje u Krku, gdje 1951. polaže privremene franjevačke zavjete. Klasičnu gimnaziju polazi u Splitu i završava 1955. godine. Od 15. IX. 1955. do 8. IX. 1957. nalazi se na odsluženju obvezatnog vojnog roka u JNA. Studij filozofije i teologije polazi na rimokatoličkom bogoslovskom fakultetu u Zagrebu od 1957. godine do 1963. godine. U Martišnici na otoku Cresu polaže 8. IX. 1958. svečane doživotne zavjete. Sveti red đakonata prima 7. IV. 1962 po ruku pomoćnog zagrebačkog biskupa Josipa Lacha; a svećeničko ređenje prima iz ruku nadbiskupa zagrebačkog Franja Šepera, na Petrovu u zagrebačkoj katedrali 29. VI. 1962. godine. Fra Gabrijel slavi 8. VII. 1962. godine mladu misu u rodnoj župi sv. Jeronima u Lunu.
Službe i pastoralno djelovanje Fra Gabrijela: 
- kapelan u-Preku na otoku Ugljanu: 29. VII. 1963. - 30. I. 1966;' gradnja nove župne crkve.
- Godine 1966. odlazi u Sjedinjene Američke Države gdje ostaje,do 2009. (od 26.11. 1966. do 26. XI. 2009.) – zadnji Hrvat  trećoređac u SAD-u.
Službe u Americi: 
- Kapelan u Millvale-u, Pittsburgh, Pennsylvania SAD: od 1966. - 1970.
- Student Katoličke Pedagogije na Spiritanas-kom Duquesne University u Pittsburgh-u od 1968. - 1970.
- Diplmirao Pedagogiju na Duquesne University u Pittsburgh-u 14. VIII. 1970. godine.
- Zupnik župe Presvetog Srca Isusova u Mckeesport-u, Pittsburgh- u: od 19. XI. 1970. 431. X. 1994.
- Član, grqadskog Upravnog Vijeća u Mckeesport-u, Pittsburgh-u; od 1970. do 1977.
- Duhovnik Kolumbovih Vitezova u Mckeesport-u od 1871. do 1973.
- Provincijalni komesar franjevaca trećoredaca od 1972. do 1984.
- Župqik župe sv. Jeronima u Washington-u D. C. SAD od 1. XI. 1994. do 1. IX. 1999.
- Ovjereni prevoditelj sa hrvatskog na engleski: od 22. II. 1996. do 1. IX. 1999.
- župnik združene župe sv. Nikole Millvale i N. S. PGH, PA 1. IX. 1999. do 11. XII. 2006.
- Kapelan bolnice u Canonsburg-u, PA. SAD i 9 staračkih domova od 11 XII. 2006. do 26. XI. 2009.
Godine 2009. otac Gabrijel vraća se u Domovinu i nalazi se u samostanu Sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu gdje je duhovnik i ispovjednik bogoslova franjevaca trećoredaca, ; ispovjednik Marijinih Sestara (Mlinovi Zagreb); duhovnik umirovljenika u Domu Ksaver u Zagrebu.
Svećenik je čovjek koji izrasta iz jedne župne zajednice i plod je vjere jedne župne zajednice, plod vjerničkoga života obitelji. Otac Gabrijel plod je naše župe, ovog vjerničkog predanja — molimo da ga milost Božja i nadalje krijepi i vodi.
Dragi zlatomisniče, hvala Vam na svemu što ste učinili i činite za svoje vjemike! Što ste učinili za ovu svoju rodnu župu. Neka Vas Bog blagoslovi i čuva na Vašem putu! Neka Vam Isus Krist, čiju ste Radosnu vijest navješčivali i kojega ste u sakramentima uprisutnjivali Božjem puku, obilno uzvrati svojom ljubavlju i blagoslovom.
Dragom Ocu Gabrijelu čestitamo zlatni svećenički jubilej, sa željom da mu Gospodin podari snage i zdravlja da još dugo ulaže sebe u blagoslovljenom radu za Boga i Hrvatsku nam dragu! Marija Majka neka bdije nad njegovim životom a Anđeli čuvari neka ga štite. Čestitamo od srca Oče Gabrijele.

Preneseno iz župnog listića župe Lun.

MoŽda niste znali:
Sr. sc. Jadran Kale: Lokalna kultura za svjetsko Čuvenje - prijedlog zauvrštavanje Luna u Popis svjetske baštine

Kutak naše domovine kojem ćemo na ovom mjestu pokušati ocrtati razloge za uvrštavanje u Popis svjetske baštine njegovi vlastiti obitavatelji zovu Lunom. Za njih su to danas već približena ili spojena naselja Tovarnela, Luna i Gurijela, Dudića i Mulobednja, te Jakišnice, Gagera, Lokvi i Stanišća, gdje dolazimo na među kulturnog krajolika ustanovljenog 1975. godine. Zadnjih se desetljeća za širi prostor do Šankovih stana pred samom Novaljom češće koristi naziv Lunjski poluotok. U tom, proširenom opsegu konzervatori su 2005. predložili proširenje granice obuhvata zaštićenog kulturnog krajolika. Kako će se vidjeti, temeljna je prirodna pojava značajna u svjetskom razmjeru agrogenetska raznolikost ovdašnjih maslina. Ona je temeljcem agropastoralnog krajolika kakav se već izdaleka može prepoznati po su­ hozidima. Stoga će podrobnija agronomska i biološka istraživanja pomoći u odmjeravanju pravog obuhvata za predloženi status.
Pročitajte cijeli članak...

Upozorenje vatrogasaca dvd-a Lun!

Vatrogasci DVD-a Lun i ovom prilikom podsjećaju da je od 1. lipnja do 31. listopada, zabranjeno svako loženje vatre na otvorenom prostoru. Sa ciljem nadzora i brze reakcije članovi DVD-a su organizirali 24-satno dežurstvo.
MUP i vatrogasci podsjećaju građane da je u navedenom razdoblju kada se proglašava opasnost od požara, zabranjeno svako loženje vatre na otvorenom prostoru.
U iznimnim situacijama, vatrogasna postrojba može odobriti paljenje vatre na otvorenom, ali uz organizirano vatrogasno dežurstvo.

Ovim putem apeliramo da se ne pali vatra na nedozvoljenim mjestima i ne ostavlja upaljenu vatru bez nadzora.

I mali trenutak nepažnje može prouzročiti veliku štetu.
SVAKU POJAVU VATRE ILI DIMA NA OTVORENOM PROSTORU DOJAVITI DVD-u LUN NA Mob: 098-1640006 , 091-5484830 , 091-793277 ili NA 193. 

“GRADIMO U KAMENU”, PRIRUČNIK O GRADNJI SUHOZIDA udruge "DRAGODID"

Ovih je dana "Slobodna Dalmacija "izdala priručnik udruge “4 GRADA – DRAGODID” o suhozidnoj baštini i vještini gradnje u Dalmaciji , koji za 40 kuna možemo kupiti na kioscima. Rad "Dragodida" je sada i službeno ukoričen u knjigu “GRADIMO U KAMENU” . Grupa autora u ovom je priručniku o suhozidnoj baštini i vještini gradnje donijela bogat pregled tradicije, ali i niz praktičnih uputa koje svakog zainteresiranog mogu uputiti u tajne suhozidne tehnike. 
Tako čitatelj može doznati koje alate i opremu valja nabaviti te sve o tehnikama vađenja i prenošenja kamena, ali će isto tako biti upućen i u, ne manje važno, područje legalnosti i etike pri nabavi potrebnog materijala. Autori donose i pregled osnovnih konstrukcijskih tehnika, od jednostrukog suhozida (unjulo) i dvostrukog (uduplo), preko podzida i nepravog svoda pa sve do suhozidnog volta.
Za one ambicioznije tu je i pravi od A do Ž vodič pomoću kojega će naučiti kako izgraditi jednostavnu kamenu kućicu u tehnici suhozida. Autori, dakle, donose informacije o najboljem odabiru i pripremi lokacije za gradnju, uzimajući u obzir zahtjev za uklapanjem u okoliš, sve o gradnji zidova i podizanju krova te podnim i stropnim konstrukcijama, ali i tehnikama toplinske i hidroizolacije. 

Toplo preporučam svakome ovu zgodnu knjižicu kao izvor zaboravljenih vještina ali i mali podsjetnik iz kojega se da puno naučiti.
Pročitajte više...

video galerija sa prilozima o lunu i masliniku

Kako se sve više priča o masliniku i kako on dobiva na popularnosti, tako raste i broj priloga objavljenih u raznim emisijama od "Dobro jutro Hrvatska" pa do "Plodova zemlje". Veći dio priloga sam uspio skupiti na jednom mjestu, tj. na mom kanalu na popularnom servisu Youtube. Dio priloga je stariji a dio novijeg datuma no nadam se u svakom slučaju da će Vam se svidjeti.
Zoran.

Posjetite moj Youtube kanal.

LUNJSKA MASLINADA: JEDINSTVENA VRIJEDNOST MASLINIKA NA PUNTI LUNA
SAMONIKLA MASLINA POBIJEDI KAMEN

Kao najstarija, zabilježena je maslina stara 1.600 godina. Za opasati njezino deblo potrebno je šest odraslih osoba, no ima i starijih za koje je potrebno devet odraslih

Za Novi List: Mirjana GRCE Snimio Livio ČERNJUL

Starodrevni Lunjski maslinici svakoga će ostaviti bez daha – svojom čudesnom i nepreglednom ljepotom, starošću i monumentalnošću, ljudskim trudom uloženim u njih. Svakoga će bez riječi ostaviti i fascinantna priča tih samoniklih pa cijepljenih maslina, krajobraza koji djeluje poput nekog mitskog vrta ili bolje je reći – jer maslinici se protežu kilometrima – poput mitske šume. Evo kako nam ju je ispričao domaći sin Božidar Badurina, predsjednik Udruge lunjskih maslinara koja je nedavno, u brizi i ljubavi za tu baštinu, organizirala već osmu Lunjsku maslinadu.
»Masline se kao kultura presađuju, ali ne i na Lunu. Ovdje su samonikle i to je posebnost. Na Lunu divlje masline sazore, jako rode i plodovi budu sitni kao zrno papra. Nitko ih ne bere, a onda ptice, kosi i galebovi, ta zrna jedu. Ptice imaju strašnu kiselinu i dok lete u njihovom dreku to zrno padne dolje u škrapu, i ponikne divlja maslina. Formiramo ju – malo mi, malo bura, malo posolica, malo stijene, a kada uzraste, onda je cijepimo. U našim maslinicima pasu ovce i to je odlična simbioza, ali te male divlje masline treba od njih sačuvati. Krošnje ovih maslina su oblice – 99 posto je oblica, a njihova čudesna debla, spletena kao spomenici, to su zapravo samonikle divlje masline olea oleaster. Prirast je milimetar godišnje, pa je tako maslina metar debela, stara najmanje 500 godina i možete zamisliti koliko je puta u tih 500 godina bila porezana njezina krošnja«, pripovijeda ponosno i zaljubljeno Božo Badurina, vodeći sudionike maslinade Lunjskim maslinikom.

Botanički rezervat
Takvih maslina, u korijenu divljih, a ljudskim trudom kultiviranih, ima oko 80 tisuća. Za dobrih godina daju obilat rod i uvijek se od njih proizvedu vrhunska ekstradjevičanska ulja, mnogo puta nagrađivana »zlatom«. Na malome broju drevnih stabala učinjena su istraživanja i kao najstarija zabilježena je 1.600 godina stara maslina. Za opasati njezino deblo potrebno je šest odraslih osoba, no ima u ovom masliniku i starijih maslina, samo nisu istraživane. Za opasati jednu takvu potrebno je čak devet odraslih i baš ta je moguće najstarija. Dio Lunjskih maslinika je 1963. godine zaštićen, proglašen botaničkim rezervatom i to je danas prava šuma divljih olea oleaster visokih 5-8 metara, prosječne starosti 1.200 godina.
»Tu je maslina zagrlila kamen i svi bi pomislili da će kamen biti pobjednik. Vidite kakva je ova maslina, nikakva, suha, ali ipak će ona na kraju pobijediti kamen. Dignut će ga, zdrobiti i narasti. I to je čudo. To je zato što je to samonikla olea oleaster, maslina koja se strašno mladi iz korijena, kojoj se žile protežu poput rijeke ponornice možda i po deset metara u širinu, a u dubinu moguće i po tri metra. Naravno, proći će vremena da se ova maslina obnovi, ali uspjet će – ona će pobijediti kamen«, prenosi iskustvo svoje i svojih starih naš domaćin Božo Badurina.
Sva se ta lunjska priča od pamtivijeka događa na kamenjaru i na malo plitke crvenice. K tome, zemlja je državna, a masline vlasništvo domaćih ljudi koji ih već stoljećima cijepe i obrađuju. A Lun je naseljen, objasnili su nam domaćini sa susjednog Raba 1674. godine. I dan-danas su skoro svi Lunjani Badurine, a prvi Badurine ovdje su došli kao pastiri rapskih plemića. Članovi Udruge lunjskih maslinara objašnjavaju nam da ime Lun dolazi iz talijanske sintagme »punta longa«, što znači dugi rt. A taj dugi rt, sjever je Paga koji kao prst puca prema Rabu.

Suhozidi s ozubom
Još je jedan fenomen. Zašto su masline samo na Lunu i to točno od jedne crte, kao da je netko pilom prepilio prostor? Zato jer je ovaj dio otoka Paga podvučen pod Rab pa nam je Rab zaštita od bure, a gdje Rab prestaje, kao da je neka granica, tamo više ne mogu rasti masline. Ta je crta, mi ju zovemo kunfina, točno na zadnjoj katastarskoj čestici Luna – dakle, do kuda su masline mogle rasti, do tamo je Lun«, kaže naš vodič.
Došljak će na Lunu ostati zadivljen i mnogim drugim prizorima, a jedna od njegovih ljepota su suhozidi do visine ramena s kruništem na vrhu. Domaći ljudi nazivaju ga ozuba i po njoj znaju čiji je zid, odnosno zemlja, jer izbočena ozuba pokazuje u tu zemlju. Kao i maslinike, i njih Udruga lunjskih maslinara želi promovirati i sačuvati. Nepregledni su i po ozubi drukčiji nego suhozidi drugdje na našoj obali, a protežu se i maslinicima, od kunfine sve do Punte Luna.
Kod Lunjskih maslinika ne radi se samo o raju za ljudsku dušu, gospodarskoj i turističkoj atraktivnosti i logičnosti da se zbog njihove jedinstvenosti zaštite pri Unescu.

Mitska šuma
Do sada su stručnjaci utvrdili da je taj maslinik raritet ne samo Paga i Hrvatske, već da na »čitavom Mediteranu nema ovako sačuvanih divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju«, da su lunjske masline jedinstvene i po starosti i po mnoštvu sorti. Sada je aktualno sljedeće: Državni zavod za zaštitu prirode izrađuje stručnu podlogu za zaštitu Lunjskih maslinika i kako god bili kategorizirani, zaštita će značiti, kaže stručna suradnica Zavoda Ivana Ilijaš, sinergiju zaštite prirode i tradicionalnog gospodarenja područjem. »Izrada stručne podloge za zaštitu podrazumijeva prikupljanje postojećih podataka o prirodnim i kulturnim vrijednostima i načinu korištenja prostora, provođenje dodatnih istraživanja i valorizaciju područja predloženog za zaštitu u smislu Zakona o zaštiti prirode, definiranje jasnih granica područja predloženog za zaštitu te način upravljanja tim područjem. Prijedlog akta o proglašenju temelji se na toj stručnoj podlozi, a zaštićeno područje proglašava županijska skupština uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Važno je da se o prijedlogu za proglašenje izvješćuje javnost, odnosno svatko može dobiti uvid u predloženi akt o proglašenju i stručnu podlogu s kartografskom dokumentacijom. Javni uvid traje najmanje 30 dana, a organizira ga i provodi županija. Provodi se u jedinicama regionalne i lokalne samouprave na području kojih se nalazi zaštićeno područje«, objašnjava Ilijaš.

1.200 GODINA
Je prosječna starost svakog stabla masline u današnjoj pravoj šumi divljih olea oleastera visokih 5–8 metara, koja je kao dio Lunjskih maslinika 1963. godine zaštićena i proglašena botaničkim rezervatom i svjetskim prirodnim fenomenom.

Svjetski prirodni fenomen
Na ovogodišnjoj Lunjskoj maslinadi okupili su se brojni maslinari s kvarnerskih otoka i iz Istre, i brojni stručnjaci, među njima Franko Raguž, voditelj stručne službe Udruge maslinara Agroturist iz Vodnjana i autoritet na području maslinarstva. Pitali smo ga u čemu je tajna Lunjskih maslinika. Rekao je: »To je svjetski prirodni fenomen. Maslina inače teško klija iz sjemenke, ali upravo ovdje, klija ko luda. Znači, sve joj odgovara, sve se poklopilo. Teško je to objasniti bez istraživanja, a sada će to pokušati učiniti stručnjaci Državnog zavoda za zaštitu prirode.«

S KAMENA PRKOSE BURI, SUŠI I POSOLICI

Mislimo da nigdje u svijetu na jednom mjestu nema toliko mnogo starih maslina koje rastu u živom kamenu i zato mislimo da je ovo najstariji maslinik

Stoljetni suživot čovjeka, masline i krša te ljubav utkana u svaku kap dragocjenog maslinova ulja koje postaje prepoznatljiv hrvatski i svjetski brand, ponukala nas je na razgovor s predsjednikom Udruge Lunjskih maslinara Božidarom Badurinom. Članovi udruge već godinama promoviraju otočni proizvod i brinu o očuvanju ove dragocjenosti i prepoznatljivosti.
Kad je osnovana Udruga lunjskih maslinara i na čemu se temelji rad udruge?
- Udruga lunjskih maslinara osnovana je prije četiri godine na inicijativu nekolicine mlađih mještana Luna, predvođenih Želimirom Badurinom kao glavnim začetnikom te ideje. Rad udruge temelji se, kako proizlazi iz njezina statuta, da promovira specifičnost Lunjskog maslinika, da ga nastoji sačuvati i aktivno provoditi mjere kojima je cilj dobivanje visokokvalitetnog proizvoda. I to održavanjem identiteta i posebnosti manifestacije Lunjske maslinade. Isto tako, udruga je dobrovoljna i neprofitna organizacija koja bi trebala poticati na druženje svojih članova.
Članarina i proračun Koliko članova broji udruga?
- Udruga danas broji pedeset i četiri člana, s tim da imamo još zainteresiranih koji bi htjeli ući u udrugu. Mislim da je to sasvim dobar broj s obzirom na to koliko Lun ima stanovnika. Članovi udruge su mahom ljudi srednje životne dobi, makar imamo i starijih članova.
Ima li poteškoća, što je sa financiranjem?
- Udruga se financira jednim djelom iz članarine, većim dijelom iz proračuna grada Novalje te u zadnje vrijeme nešto preko sponzora do kojih baš i nije lako doći jer su, što se tiče novca, vremena izuzetno teška. Lun se može pohvaliti maslinama starim više od 1000 godina. Mi u mjestu, po nekim pokazateljima, imamo oko 80.000 stabala. Mislimo da nigdje u svijetu nema na jednom mjestu toliko starih maslina. Zato mislimo da imamo najstariji maslinik. Ne tvrdimo da imamo najstariju maslinu, ali da imamo najviše starih maslina, svakako. Te masline imaju posebnost jer su samonikle, cijepljenene su na pitomu sortu oblicu, rastu u živom kamenjaru, otporne su na buru i posolicu, kao i na vječnu sušu, a svako je stablo drugačije izgledom i to su spomenici koji govore sami za sebe.
Imaju li mlađe generacije interesa za maslinarstvo?
- Mislim da naši mladi pokazuju poprilično veliku ljubav za naše masline pa mislimo da to vrijedi i za maslinarstvo.
Što po vama čini dobro maslinovo ulje?
- Dobro maslinovo ulje moralo bi imati intenzivan miris po maslinovu listu, gorkast okus i žutozelenkastu boju. Da bi dobili takvo visokokvalitetno ulje, jako je važno da je plod masline zdrav, da je maslina ubrana u pravo vrijeme i isti dan prerađena te da je pravilno uskladištena. Ovo su samo neki najvažniji čimbenici. O svemo ovome mi se educiramo kroz stručnu literaturu i predavanja jer struka je ta koja ima zadnju riječ. Na nedavno održanoj maslinadi, kao i uvijek do sada, moglo se čuti mnogo zanimljivosti od strane struke. Uglavnom je bilo riječi o zaštiti maslina sada u doba cvatnje pa nadalje. Bilo je govora i o kvaliteti maslinova ulja. Trudimo se da dovedemo svake godine dobre stručnjake kako bi svoja znanja prenijeli nama.
Što karakterizira lunjsku maslinu?
- Lunjska maslina je samonikla i kao takva nakon određenog vremena cijepljena sortom oblica. Isto tako, daje jako kvalitetno ulje, no ima jednu manu, a to je da ne rodi baš svake godine. Isto tako smo već spomenuli njenu otpornost na buru, sušu i posolicu.
Koji su načini dobivanja maslinova ulja?
Znamo da postoji onaj starinski, kako ga znamo zvati, ali postoje i nove metode. - Nekada se prerada maslina obavljala tako što bi se masline brale, stavljale u more i kada bi se ubrala određena količina, onda bi se masline nosile u uljaru. Uljare su pak mljevenu smjesu maslina stavljale u jutene "športe" i tako prešanjem i polijevanjem vrućom vodom cijedile ulje koje se onda točilo u kamene ili betonske posude s vodom. Iz tih posuda se onda s vrha kupilo ulje u posude i nosilo doma te držalo u kamenicama. To je onda bio jedini mogući način prerade i ljudi nisu mogli drukčije. U novije doba, unazad dvadesetak godina kada govorimo o Lunu, prerada se obavlja na moderan način, hladnim prešanjem. Masline se ne drže u moru, nego se nastoje preraditi isti dan. Ulje se ne drži u kamenicama, nego u bačvama od rosfraja. Takvo ulje je potpuno drukčije od nekadašnjeg jer ima intenzivan miris po maslini, zlatnozelenu boju i gorak okus. Međutim, nekim ljudima se više sviđa jedno ulje, nekima drugo, i mislim da se stvarno o ukusima ne treba raspravljati, makar sa stajališta struke i ljudi koji ocjenjuju kvalitetu ulja, ovo drugo je puno kvalitetnije i zdravije.
Koje je po vama ulje ukusnije?
- Meni osobno je ulje dobiveno hladnom preradom puno bolje. Na to se ulje samo treba naučiti. Mlade generacije to prihvaćaju odmah, ali mi koji smo trideset godina konzumirali jedno ulje, a sada drugo, je malo teže. Makar se nije problem naučiti na dobro.
Spremate li neke novitete na području edukacije maslinara?
- Uvijek treba raditi na usavršavanju jer da biste dobili dobro ulje i dobar sir ili vino, treba biti stručnjak. Bez podrške struke to ne ide. Osobno bi mi bilo drago kada bi kroz udrugu izrastao brend "lunjskog ulja". Dakle, da lunjsko ulje ima svoju prepoznatljivost, da ima visoku kvalitetu, da se prodaje sve u prikladnoj ambalaži i s etiketom. To može i kroz OPG, a udruga je potpora i podrška, ali to treba napraviti. Prošla su vremena kad se ulje prodavalo u plastičnim neprikladnim ambalažama.
Dva mišljenja: Projekt "Vrtovi lunjskih maslina" i maslinovo ulje.
- O samom projektu "Vrtovi lunjskih maslina" na Lunu imamo dva mišljenja. Jedno je da je projekt jako dobar, i kao takav da donosi boljitak i ljudima i masliniku. Sama sredstva iz EU koja su za naš maslinik golema i koja jamče da će nam se napraviti novi putevi, zaposlit će nekoliko ljudi te će na organizirani način turisti biti vođeni kroz maslinik. Znamo da se na Lunu živi od turizma, čime je taj projekt više nego dobro došao. Međutim, isto tako ima i ljudi koji misle da bi u projektu više trebali sudjelovati mještani Luna. Mi smo na izvršnom odboru udruge dali potporu samom projektu. Inače, kao što znate, masline u Lunjskom masliniku su vlasništvo mještana Luna i kao takve su upisane u gruntovnici kao vlasništvo plodovitih stabala, dok je zemlja u vlasništvu RH.

Za Zadarski list, Tea Vidas

FASCINANTNA ŠUMA NA PAGU!
EU pomaŽe masline na Lunu koje - za Hrvatsku ne postoje!

Fascinantna šuma maslina na Lunu, na najzapadnijem špicu otoka Paga na kome samoniklo raste čak 150.000 maslina, od kojih je sigurno tisuću starije od tisuću godina, raritet kakav ne postoji doslovno nigdje više na svijetu, konačno bi mogla postati makar malom brigom i države Hrvatske. Rezime je to onoga što se tijekom ovog vikenda moglo čuti u Lunu i Jakišnici tijekom velike fešte “Lunjska maslinada“.

Lunjsku maslinadu“ već osmu godinu zaredom organizira Udruga lunjskih maslinara, a ove godine podršku prirodnom čudesnom ponos masliniku Hrvatske i lunjskim maslinarima došli su dati i maslinari sa susjednih otoka Krka i Raba te iz Istre, točnije iz Vodnjana. Krčki maslinari, na čelu s agilnim Goranom Marevićem iz Udruge maslinara “Drobnica“, stigli su i u specijalnoj misiji: pomoći maslinarima Luna u borbi sa zahtjevnom birokracijom te konkretno u suvremenoj obradi tisućljetnih maslinika. Bilo je na fešti i čuvenog paškog sira i skute, pa naravno paške janjetine, bilo je klapske pjesme i dobra raspoloženja, dobrih maslinarskih predavanja i, što je najvažnije, zlata vrijednih dogovora.
Došlo doba da i država svrne oko

I čini se da je konačno došlo vrijeme da će i država Hrvatska makar svrnuti oko na jedan od svojih najdragocjenijih dragulja, kakav nema nitko na svijetu, a koji po državi Hrvatskoj, vjerovali ili ne, uopće ne postoji! Naime, čudesna šuma tisućljetnih maslina na Lunu nigdje u službenim dokumentima RH nije upisana. U ARKOD sustavu, gdje su popisane sve masline Lijepe naše i parcele na kojima su – nije. Uskoro ćemo u EU i ako tih maslina nigdje u dokumentima nema – nema ih uopće. U čemu je problem?

- Sve te masline na Lunu privatno su vlasništvo Lunjana, ali je zemlja na kojoj rastu državno vlasništvo. Da bi masline bile upisane u ARKOD, morate biti vlasnik parcele na kojoj se nalaze, a mi to nismo. Jedino ih vlasnik parcele, dakle država Hrvatska, može upisati u ARKOD, a ona ih upisala nije te one formalno ne postoje. Po državi je lunjska maslinada upisana u katastarskim dokumentima kao šuma – objašnjavaju nam predsjednik Udruge maslinara Luna Božidar Badurina i tajnik Josip Badurina.
Pod hitno srediti katastar i gruntovnicu

Što bi država morala napraviti? Trebala bi snimiti stanje lunjske maslinade, u katastru potom staviti stvarno stanje kultura koje rastu na tim parcelama i s tim katastarskim izvatkom promijeniti stanje u gruntovnici. To Lunjani ne mogu sami napraviti jer nisu vlasnici zemljišta na kojima rastu te masline. Vlasnik je RH i eto dobra posla za njezine vrijedne službenike. Javit ćemo kad s tim poslom krenu!

- Taj posao država kako zna i umije mora obaviti do ulaska Hrvatske u EU. Ako to ne obavi, taj ponos maslinik Hrvatske službeno uopće neće postojati, a ni Lunjani neće moći prodati legalno ni kap svog maslinova ulja. Sve njihovo ulje bit će nelegalno, jer službeno nemaju maslina, lunjski maslinik je de iure – fantomski – napominje krčki maslinar Goran Marević.

Posljednjih godina neki su počeli i prodavati svoje stotine godina stare masline. I da se nakon prvih slučajeva prodaje tih starica javnost sablažnjena nije digla na noge, bog zna što bi do danas bilo. Posljedica tog skandala je da je država odlučila kako-tako zaštiti Lunjsku maslinadu.

- Svaka od tih maslina je genetski različita od drugih, pa je to i genetska banka informacija koje bi bile izuzetno dragocjene i u suvremenom uzgoju. Vrijednost ove maslinade je u svakom smislu neprocjenjiva – kazali su nam u Lunu na fešti Davorin Marković, v.d. ravnatelja Državnog zavoda za zaštitu prirode, i njegova suradnica Ivana Ilijaš.
Dio maslinade Botanički rezervat
Još od druge polovine prošlog stoljeća zaštićen je dio maslinade kao Botanički rezervat. Sada smo u poslu oko izrade stručnih podloga za proglašenje Lunjske maslinade zaštićenim krajobrazom. Kategorija “zaštićeni krajobraz” zaštitila bi te milenijska masline, ali domicilnom stanovništvu ne bi ograničila aktivnost i normalan život. S poslom na izradi podloga bit ćemo gotovi do kraja godine, a onda će te stručne podloge biti dane na uvid javnosti, Lunjani će moći dati svoje primjedbe i sugestije koje ćemo uklopiti u podloge. Potom Ministarstvo zaštite okoliša i prirode na zahtjev županije daje svoje mišljenje i rješenje. Svakako najkasnije do iduće Lunjske maslinade, dakle do svibnja iduće godine Lunjska maslinada morala bi biti u statusu zaštićenog krajobraza.

A nedavno su stigli i prvi novci za oplemenjivanje i svojevrsnu zaštitu milenijskog maslinika na Lunu i to iz - Europske unije. Na račun TZ Novalja, koja je nositelj projekta, ovih dana sjelo je 600.000 eura iz europskih pretpristupnih fondova. Njima će biti uređene postojeće staze i putevi kroz lunjski maslinik, turisti koji i danas oduševljeno obilaze masline, svjedoči nam lunjski turisti vodič Bruno Modrušan, lakše će do fascinantnih stabala. Bit će zaposlena i dva rendžera, napravljena recepcija, zaposlit će se Lunjani...

Prije dvije godine napravili smo projekt koji smo kandidirali za pretpristupni fond IPA IIIC. Projekt predviđa izgradnju 7 kilometara staza kroz maslinik, od čega je oko 4,5 kilometara postojećih i 2,5 kilometra novih – objašnjava mladi Marijan Šuljić, voditelj Odjela za gospodarstvo u gradu Novalji.
Lunjska maslinada turistička je atrakcija i učinit ćemo je dostupnijom turistima, a da ništa ne bude devastirano. Projekt, koji vodi Katarina Bukša, predviđa i izgradnju parkirališta, recepcije, gdje bi bila i mala prezentacijska dvorana, bit će i dva mala vlakića na elektropogon koji će voziti kroz mjesto, tu će biti i četiri kućice gdje će domaći ljudi moći prodavati svoje autohtone proizvode. Ukupna vrijednost projekta je 600.000 eura. Od toga EU daje 75 posto ili 450.000 eura, 10 posto daje grad Novalja, a 15 posto Turistička zajednica Novalje. Veliki dio novca već je na računu Turističke zajednice, trenutačno smo pred objavom natječaja za radove, fizički radovi započet će nakon turističke sezone i do srpnja iduće godine sve mora biti završeno. Lunjska maslinada to zaslužuje, moguće je da je neka od tih maslina bila ovdje još kada je Isus Krist hodao zemljom.
Slobodna Dalmacija, Meri šilović

ODRŽANA 8. lunjska maslinada!
"MASLINA ĆE POBJEDITI KAMEN!"

Osma po redu »Lunjska maslinada«, vrijedna manifestacija kojom se šira javnost upoznaje s fenomenom i čudesnošću Lunjskih maslinika i vrhunskim nagrađivanim djevičanskim uljima koja se u njima proizvode održana je jučer u Lunu i Jakišnici. Osim domaćih maslinara s otoka Paga, »Lunjska maslinada« okupila je i maslinare s otoka Raba, s otoka Krka iz Udruge »Drobnica« i istarske maslinare iz vodnjanske Udruge »Agroturist«, predstavnike Grada Novalje, kao i više stručnjaka iz područja maslinarstva koji su održali niz edukativnih predavanja.     Predsjednik i tajnik Udruge lunjskih maslinara Božidar Badurina i Josip Badurina, kao i drugi članovi Udruge, skup su otvorili odvevši svoje goste u razgledavanje jedinstvenih Lunjskih maslinika u kojima u doslovnom kamenjaru i na malo zemlje raste 80 tisuća samoniklih maslina, ljudskom rukom cijepljenih. Mnoge među njima stare su stotine godina, za jednu su pokazala istraživanja da ima 1.600 godina. »Maslina će pobijediti kamen«, ponovili su domaćini više puta vodeći goste očaravajućim krajolikom.     Zanimljiva i edukativna bila su i sva predavanja stručnoga skupa. Agronom Željko Peran, stručni savjetnik u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori izvijestio je o metodi mjerenja starosti maslina koja je lani provedena na otoku Rabu, tzv. resistographom, što je za to područje, rekao je, zadnja riječ tehnike. Na primjeru rada vodnjanske Udruge »Agroturist«, njezin predsjednik Franko Raguž ilustrirao je koje su vrijednosti djelovanja poljoprivredne udruge, koje dobrobiti i prednosti za maslinike, maslinare i proizvodnju maslinovog ulja, a Bernardina Hlevnjak, također iz »Agroturista« izlagala je o zaštiti maslinika.     Davorin Marković, v.d. ravnatelja Državnog zavoda za zaštitu prirode i Irena Ilijaš, stručna suradnica toga Zavoda izvijestili su da je u tijeku izrada stručne podloge za zaštitu Lunjskih maslinika.  Pogledajte fotogaleriju.

blagoslov obnovljene Župne crkve svetoga Jeronima

U utorak 01.05.2012. na blagdan sv. Josipa radnika, svečano misno slavlje u 10.30 sa blagoslovom crkve u novoobnovljenoj župnoj crkvi sv. Jeronima predvoditi će mons. Valter Župan krčki biskup.
Obnova (po našu) "svetoga Jerolima" je počela u listopadu prošle godine, zbog vrlo lošeg stanja krovišta crkve i sakristije ali i kora crkve. Do sada je u potpunosti obnovljen krov crkve i sakristije, stavljeni su novi prozori i nova ulazna vrata, kamene erte na prozorima i ulaznim vratima. Crkva je ožbukana izvana i iznutra, postavljena je nova el. instalacija i ozvučenje. Popravljen je: plafon, izvedena drenaža i popločenje oko crkve, stavljena nova vrata dvorišta crkve i postavljen križ na preslici crkve.
Radovi još uvjek traju i pomoć je još uvjek potrebna!
Svoje darove možete dati osobno u župnom uredu ili putem uplatnice na žiro račun: 2390001-1100204941, Korisnik je: Župni ured sv. Jeronima, Lun 49, 53294 Lun, i obavezno naznačite: "Za crkvu sv. Jeronima u Lunu"
Neka Vašu dobrotu i darežljivost nagradi svakim dobrom, zagovor sv. Jeronima, neka sve bude na radost, ponos i pravi poticaj našim budućim generecijama.

ODRŽANA AKCIJA ČIŠĆENJA MASLINIKA

U subotu 29.03.2012. održana je akcija čišćenja maslinika. Kako su vatrogasci bili spriječeni obavezama, skupilo nas se dvadesetak.
Prema dogovoru skupljali smo na hrpe suho granje razbacano poslije berbe i uredili par "čepalina" - grana koje je polomila bura. Sakupljeno je i par vreća raznog otpada poput plastičnih boca, komada stiropora, i odbačenih kanti. Najviše smo se zadržali na ulazu sa južne strane, na lokaciji "Crni panj" gdje se uglavnom najviše ljudi i zaustavlja, i gdje se se spuštaju u maslinik. Tamo je uglavnom i bilo najviše granja. Preko "Zastena" smo došli do "Đardina" i tamo očistili klanac do "prdine ogradice". Granja je u masliniku jednostavno jako puno tako da smo morali napraviti kompromis i počistiti lokacije za koje smo smatrali da su prioriteti odnosno one koje su najfrekventnije. Svakako bi bilo jako dobro kada bi se kroz nekoliko ovakvih akcija uredilo sve što je uz put kroz maslinik. Akcija je bila uspješna, i nadam se da će se prvom prilikom ponoviti.
Foto-galerija akcije čišćenja: fotke snimili Zrinko Baričević i Zoran Badurina

Eko udruga "maslina" organizirala podjelu sadnica bugenvilije,
Akcija za rascvjetali lun

U kasi Ekološke udruge „Maslina“ našlo se nešto kuna pa se tim sredstvima nabavilo šezdesetak sadnica penjačica (uglavnom bugenvilije raznih boja). Namjera je bila da sva domaćinstva dobiju po jednu sadnicu i da nam, npr. za pet godina, cijeli Lun izgleda kao „rascvala grana“. Ovo su riječi uzgajivača preko kog su nabavljene sadnice…
Poštovani,
ja sam Denis Bojčić iz Splita, kolekcionar i uzgajivač bugenvila i tropskih hibiskusa.
Želio bih u nekoliko redaka uputiti Vas kako da postupate sa ovim mladim sadnicama bugenvila. Neke sadnice imaju lišće, a neke ne , što je nebitno, jer svo to staro lišće mora otpasti, a to će se dogoditi vrlo brzo, početkom nove vegetacije, novog rasta… .Ukoliko želite, možete ih presaditi odmah, ali isto tako nećete pogriješiti ako ih presadite i kada krene vegetacija, a jedini uvjet je da NE DIRATE žilni sistem biljke nego iskrenete na dlan u komadu zajedno sa zemljom okretanjem lonca naopako…
Nikako ne rasipati zemlju sa žila, nego tako sve zajedno posadite na odgovarajuće mjesto ili lonac. Moj savjet je da ih bar još godinu ili dvije uzgajate u loncu, pa kada malo ojačaju sadite na stalno mjesto gdje želite. Sada ih ne treba rezati jer će većina njih odmah u samome startu vegetacije početi sa cvatnjom. Ukoliko ćete ih saditi u lonac, ne treba da bude veći od max. 30 cm promjera, a većina bugenvila će moći i iduću godinu biti u njima. Zemlja u koju sadite može biti obična vrtna , otprilike 50 %, a drugih 50 % kupovni supstrat.. Traže i vole izuzetno puno sunca gdje će dati svoj maksimum, ali ukoliko je moguće nastojte da lonac bude zaklonjen od cjelodnevnog prženja, da žilni sistem ne gori. Nadam se da ćete uživati u njihovoj ljepoti. Ukoliko trebate kakvu informaciju o njima, većinu odgovora ćete naći na mojim stranicama, a nadam se i uživati u lijepim fotografijama. Moja web stranica je www.bugenvila.com Hvala lijepa i puno uspjeha u uzgoju.
Denis Bojčić

Mogli bismo opet organizirati i posjetu Sajmu cvijeća u Sv. Filipu i Jakovu. „Dani cvijeća“ Zadarske županije organiziraju se od 27.-29.travnja 2012. Ako ima zainteresiranih, javite se! Više o „Danima cvijeća“ na: link

OBAVIJEST O PRIKUPLJANJU NOVČANIH SREDSTAVA ZA ŠTAMPANJE KNJIGE "LUNJSKI lIBAR"

U tijeku su pripreme za izdavanje knjige „LUNJSKI LIBAR“, čiji sam autor. U knjizi su djelomično na temelju „KRONIKE  LUNA“ autora oca Odorika, a djelomično na temelju mojih saznanja i ostalih povijesnih knjiga više autora, obrađene teme: povijest Luna, geografski položaj, gospodarske djelatnosti, naseljavanje i stanovništvo, sakralni objekti i zanimljivi kronološki događaji. Sve je to obogaćeno slikama Luna i samih lunjana.

Knjiga će biti izdana pod pokroviteljstvom „Matice Hrvatske – ogranak Novalja“. Međutim kao i u cijeloj Hrvatskoj, problem je kako zatvoriti financiranje u cijelosti. Matica se obavezala osigurati oko 1/3 novčanih sredstava, preostali dio preuzeo sam osigurati ja kao autor putem sponzorstva.
Zainteresirani građani mogu već sada uplatiti 150 kn po primjerku na moj žiro račun (tko je u mogućnosti može i više),a ja ću po štampanju,  knjigu dostaviti donatoru. Uplatu možete obaviti na dva načina, meni na ruke ili na moj žiro račun ERSTE BANK br.3102282614.
Potvrde o uplati pošaljite na e-mail: dunjabadurina@gmail.com

 Svi zainteresirani će moći uplatiti i na žiro račun  Matica Hrvatska – ogranak Novalja, sa naznakom donacija za knjigu Lunjski libar (odnosi se na one koji imaju firmu). Međutim sa za sada sa tim donacijama za Maticu Hrvatske  molim da pričekate,javite se meni da vas pribilježim, pa bi vas ja obavijestio o vremenu uplate, iz jednog jednostavnog razloga: ako ne bi došlo do realizacije projekta Matica Hrvatska – ogranak Novalja ne bi mogla vratiti uplaćena sredstva. U slučaju veće uplate moći ćete je koristiti kao poreznu olakšicu. Kad dođe vrijeme da uplatite sredstva, dostavite mi kopiju uplatnice kao i kod uplate na moj žiro račun. radi evidencije i zbog dostave knjige.
Za Građane koji ne žive na Lunu, a ja ih osobno ne poznam, molim da uz novac dostave i podatke o imenu i adresoi, te ime osobe kod koje se može za njih ostaviti knjigu na Lunu, da bi se izbjegli dodatni poštanski troškovi.

U Rijeci novčana sredstva možete predati mojoj sestri Darinki, (tel. 051 – 512 757) koju poznaju skoro svi Lunjani u Rijeci. Što prije sakupimo bar dio novčanih sredstava, to prije ćemo ići u realizaciju projekta. Knjiga je trenutno na lekturi, nakon toga ide u pripremu za tisak, što može potrajati do iza Nove godine.

.Na kraju vas molim da za dobrobit Luna, i vaše djece poduprete ovaj projekt, da zauvijek ostane pisana riječ o našoj prošlosti koja je većini nepoznata. Knjigu možete koristiti i u promidžbene svrhe u gospodarskoj grani turizma. Preporuku za štampanje knjige dao je  naš lunjski povjesničar fra. Anđelka Dudić Badurina.

S poštovanjem Damir Badurina

VIŠE O AUTORU I O KNJIZI

Rođen sam 04. 01. 1959. U Rabu, od oca VICENCA BADURINE, pokojnog Leopolda pokojnog Jakova i majke JAGODE – AGATE BADURINA ŽAKAN pokojnog Antona pokojnog Silvestra. Imam još dvije sestre: Nenu i Darinku. Nastanjen sam stalno u Jakišnici. Osnovnu školu završo sam u Jakišnici od 1965/66. – 1972/73.
U Bakru sam završio srednju pomorsku školu brodostrojarskog smjera, školske godine 1973/74. – 1976/77. Od godine 1978. plovio sam u zvanju pripravnika stroja pa sve do upravitelja stroja, na brodovima „Jugolinije“, „Slobodne plovidbe Šibenik“ i „Jadrolinije“. Vojsku sam služio u mornarici J.N.A. godine 1982. – 1983.
Oženio sam se 20. 10. 1990. godine sa DUNJOM PERANIĆ rođenoj od oca FRANJE PERANIĆ pokojnog Iva – Juričića i majke MARIJE - VESELKE PERANIĆ pokojnog Josipa - Bepa iz Stare Novalje.
Imam dvoje djece : sina Marka i kćerku Korneliu.
Uslijed mnogo slobodnog vremena, zbog teške bolesti htio sam napisati nešto o prelijepoj „puni Luna“ i lozi prezimena Badurina za vlastitu upotrebu i na korist svoje djece. Rezultat toga je bio da sam na kraju napisao cijelu knjigu u kojoj donosim: povijest, geografski položaj, opis naselja, gospodarsku djelatnost, naseljavanje i sakralne objekte Luna. Činjenice koje ćeš ovdje pročitati izvadio sam najviše iz Kronike „POVJEST LUNA“koju je napisao stric mojega oca franjevac pater ODORIK-SLAVKO BADURINA rođen *1896.g a umro† 1969.g.
Njegova kronika završava sa 1946. godinom. Ja mu se ovim putem zahvaljujem, jer da nije bilo njegova tridesetogodišnjeg rada i upornosti mnoge stvari o povijesti Paga, Raba i Lošinja ostale bi nepoznate i zauvijek izgubljene. Ja ne donosim njegovu cijelu Kroniku, nego samo skraćenu verziju događaja koji su meni zanimljivi, i mislim da su interesantni čitaocima.
U svojem radu ja ne obrađujem poznate svjetske događaje, jer njih su obradili poznatiji svjetski povjesničari,vezujem se više na lokalne događaje.
Na ovo me navelo još nekoliko činjenica:

- Knjige „Kronike“ koristili su mnogi, a nisu ocu Odoriku posvetili ni zahvalu n.p.r. svećenik Josip Kunkera za svoju knjigu „Povijest Novalje kroz 30 stoljeća“cijelu zimu godine 1974. prepisivao je materijal iz Odorikove Kronike, stanovao je u kući mog rođaka Badurina Tončića, a u svojoj knjizi nije napisao zahvalu Odoriku.
- Knjige „Kronike“ ostavljene su našoj lozi na čuvanje i čitanje. Rijetki su potomci braće pok. Odorika koji su ih pročitali. Ovim putem knjiga će u sažetom obliku dostupna svim zainteresiranim građanima.

Ne pišem previše o franjevcima, svećenicima i redovnicama sa Luna jer je to napisao u svojoj knjizi velečasni Zvonimir Badurina Dudić. U njegovoj knjizi „Povijest župe Lun“ su samo dosta šturi podaci o Lunu iz Kronike oca Odorika. Knjigu Milutina Badurine „Povijest Luna“ i Zvonimirovu sam pročitao i iz njih izvukao neke podatke koje kasnije navodim. Dobro mi je došla pomoć raznih Lunjana, koji su sa mnom podijelili razna saznanja o Lunu. Posebna zahvala mom ocu Vicencu koji se usprkos godinama još dosta toga sjeća. Od ostalih pomogli su mi sa svojim izjavama ili na drugi način: Tone Badurina Dudić, franjevac Josip Baričević, svećenik Marjan Kosić, Marija Badurina Žakan pokojnog Lovra, fra. Anton Badurina Pavičič, Julijan B. Duddić i Ivan Baričević. Slike za knjigu posudili su mi: Nevesin B. Dudić, Lucija Badurina, Ivica i Želimir Badurina Pavičić, Elvira Baričević, Nado Baričevići, Darko Šegota, Marijo Badurina, Emil Badurina, Tomislav Baričević, Miljenko B. Rumešić, Marjan Badurina, Ivo Kregar i Ivan Perzan. Ostale fotografije su moje.
Fra. Anđelko B. Dudić koji je izvršio recenziju ove knjige dostavio mi je nacrte lunjskih crkvica: Sv. Martin, Sv. Ivan, Sv. Vid i Sv. Mihovil iz knjige „Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na Pagu“ od autora Emila Holje iz 1999. godine. Također dostavio mi je i originalni prijevod podjele otoka Paga iz 1292. godine. Moj sin Marko pomogao je oko tehničkih detalja vezanih uz kompjuter, pri unašanju slika i slično. Zahvaljujem se i svoj supruzi Dunji, koja me je podržala u radu, a i nagovarala me da objavim svoja sakupljena saznanja. Ja nisam povjesničar ni književnik već običan pomorac pa ako sam nešto krivo zaključio molim da to uzmete u obzir.
Kod pisanja ove knjige , ja sam se trudio da iz što više izvora: raznih knjiga, knjiga „Kronike Luna“ i razgovora sa Lunjanima napišem točne podatke. U tim razgovorima često sam čuo o istoj stvari kontraverzne podatke. Kod pisanja o lunjskim prezimenima dosta poteškoća mi je zadavalo što na Lunu nema svih crkvenih knjiga, a najstarija knjiga krštenih potječe iz godine 1760. – 1811. Međutim ni ona se sada ne nalazi u Lunu. Sve te knjige vođene su najviše na talijanski, što stvara dodatni problem. Za ostalih prvih 100 godina što su Lunjani već živjeli na Lunu podaci su u Rabu, nešto i u Novalji. Pitanje je u kakvom su stanju te knjige.
Također mi je velike probleme zadavalo kod prezimena Badurina mnogobrojna ista imena, koja su se provlačila na tri – četiri pokoljenja u jednoj obitelji. Kod nabavke slika, imao sam poteškoća sa starim slikama naselja, jer ih uopće nije bilo, ili su mnoge kod preseljenja u nove kuće bačene u smeće. Moramo uzeti i u obzir da onda fotografa je bilo jako malo. Obično bi se išlo u Novalju kod fotografa Slava – Radoslav Dabo, ili u Rab a neki i u Zadar. To su obično bile fotografije pojedinačne osobe, ili bračnog para slikanog poslije svadbe i po nekoliko mjeseci. Također stari predmeti se nisu sačuvali, jer su također tretirani kao smeće. Danas je teško doći do stvari koje su izbačene iz upotrebe, a nije prošlo ni 30 – 50 godina. Iz ove moje knjige čitaoci bi mogli zaključiti: Lunjani su pobožni, radni i pošteni da su odmah va opancima mogli u raj.
Točno je da su do svoje riječi – besede stariji držali kao do svetinje, ona je vrijedila isto kao i ugovor. Ali to je samo jedna strana medalje i uvijek postoji i ona druga. Bilo je onih, kao i danas kojima je spletkarenje duševna hrana. Radilo se dišpete, krađe, lupežarije i to veoma grube, isto kao i danas. Uvijek se pojedine osobe optuživalo: „svi bi znali tko to radi, kleli bi se da sigurno znaju“. Međutim kad bi te osobe umrle, sa tim nije prestao lopovluk i dišpet na Lunu. Samo župnik na ispovjedi znao je istinu, ako bi je i tamo kao pravi kršćanin priznali. Zato zapamtite; „ Lunjani su samo ljudi od krvi i mesa“. Svakako da se moglo napisati puno više, ali nisam htio da knjiga bude preglomazna, nego sadržajno sažeta. I ovako je to ispalo pumo veće nego što sam u početku zacrtao.
Svakako da ova knjiga nije namijenjena široj javnosti, jer zbog lokalnih naziva i pojmova ostati će u nedoumici. Ovo je namijenjeno prvenstveno domaćim Lunjanima i onima koji vuku korijene sa Luna. Neka se ne uvrijede Lunjani kojih negdje nazivam nadimkom, jer se tako bolje zna o kome se radi. Nekima nisam ni saznao pravo ime. Knjiga se mogla i bolje napisati, ali treba uzeti na znanje da ju je pisao povijesni amater.
Unaprijed zahvaljujem svim osobama koje pomognu, ako ova knjiga ugleda svijetlo dana.

Damir Badurina

Pozadine za Vaše raČunalo sa motivima Luna

Mali dar za sve ljubitelje Luna i prirode, ovaj puta donosimo deset fotografija koje možete koristiti kao pozadinu na radnoj površini Vašeg računala odnosno kao "desktop wallpapers" po domaću.
Izaberite željenu rezoluciju i preuzmite fotografije na Vaše računalo:
Za monitore od 22", rezolucija 1920x1080px
Za monitore od 19", rezolucija 1440x900px
Za monitore od 15.4", rezolucija 1280x800px

Lunjski vrtovi maslina postao je prvi projekt u Gradu Novalji koji će se sufinancirati sredstvima iz pretpristupnih fondova europske unije.

Potpisivanjem Ugovora o sufinanciranju projekta Lunjski vrtovi maslina između Grada Novalje i Turističke zajednice Grada Novalje s jedne strane te Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije s druge strane, Novalja je dobila prvi projekt koji će se sufinancirati novcima iz pretpristupnih fondova europske unije.
Cilj projekta je zaštita tisućljetnoga, prirodnog staništa lunjskih maslina kroz uređenje pristupne infrastrukture unutar maslinika uz razvoj turističko – edukacijskih sadržaja, ponude proizvoda i usluga lokalnih proizvođača (sa suvenirsko – gastronomskom namjerom).
Ponuda će tvoriti jedinstvenu cjelinu sastavljenu od više elemenata: razgledavanje, upoznavanje s glavnim osobinama područja od strane stručne osobe, vodiča kroz maslinike, kušanja i/ili kupovina maslinovog ulja, paškog sira, pršuta, domaćih slastica (suhe smokve, frite, hrostuli, mendulati i sl.) i ostalo.
Uređenjem postojećeg i ostalih pristupnih putova olakšati će se pristup masliniku, urediti odvodnja oborinskih voda, sanirati odnosno izgraditi autohtoni potporni kameni zidovi na mjestima usjeka i propusta, postaviti kamene klupice, koševi za otpad te četiri prodajnih punkta kojim će se služiti isključivo lokalni proizvođači za prodaju proizvoda.
Unutar projekta je planirana nabava dva elektrovozila (sa ukupno 14 sjedala) te izgradnja objekta – recepcije sa sanitarnim čvorom.
Visina cijelog projekta iznosi 596.080,88 eura.
Iz pretpristupnih fondova europske unije projekt će se sufinancirati sa 447.060,66 eura odnosno 75 % visine cijelog projekta. Grad Novalja sudjeluje sa 15 % a TZ Novalje sa 10 %.
Projektnu dokumentaciju za projekt Vrtovi lunjskih maslina su izradili djelatnici Grada Novalje pod vodstvom više stručne suradnice za europske integracije Katarine Bukša. Uz nju na projektu su radili direktorica TZ Novalje Tatjana Peranić - Samaržija, rukovoditelj odsjeka za gospodarstvo, gradske naknade i društvene djelatnosti Marijan Šuljić, rukovoditelj odsjeka za prostorno uređenje i komunalni sustav Gordana Vuković, te viši referent za javnu nabavu Romana Semenčić.

Zoran Badurina-Rumešić

SVIM LUNJANIMA MALO MATERIJALA ZA RAZNIŠLJANJE O TOME ŠTO NAPRAVITI SA NAŠIM SUHOZIDIMA:
UDRUGA SUHOZID ČUVA BAŠTINU!
Biseri tradicije i graditeljstva: Suhozidi dugi kao put od Paga do Kijeva!

Kako bi zaštitili suhozide, očuvali ih i razvili svijest o njihovoj važnosti u Kolanu su osnovali Udrugu Suhozid, a ove su godine za izvanredan doprinos očuvanju prirodne baštine hrvatskog turizma već dobili brojna priznanja
Dugi su kao put od Paga do Kijeva, odnosno oko 1.100 kilometara. Barem se do tog broja došlo u pokušaju mjerenja koliko su dugi paški suhozidi, jedan od bisera otočne tradicije i graditeljskog majstorstva.
– Sigurno su i duži, no nikad nismo uspjeli točno izmjeriti koliko zbog toga jer je to gotovo nemoguće, kazali su nam članovi Udruge Suhozid iz Kolana, koji su ove godine za svoj rad na očuvanju ove prepoznatljivosti otoka primili posebno priznanje Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske radiotelevizije i Ministarstva turizma za izvanredan doprinos očuvanju prirodne baštine hrvatskog turizma.
Zaštiti suhozide, očuvati ih i razviti svijest o njihovoj važnosti, ideja je koja vodi članove Udruge Suhozid od njena osnutka 2007., istakli su Ivo Butković, predsjednik udruge Suhozid i naknadno osnovane istoimene Poljoprivredno-turističke zadruge, Miljenko Badurina, upravitelj PTZ-a Suhozid, Mladen Šuljić, predsjednik Nadzornog odbora PTZ-a, te Ivan Šuljić-Ivulić, jedan od iskusnijih graditelja suhozida.
- Odakle ustvari ideja za osnivanje ovakve udruge? Rekao bi da sam na ideju došao kada sam jednom prilikom s didom išao na brda oko Kolana i vidio na jednoj stvarno velikoj strmini, možda od 80-ak posto, suhozide. Upravo je nevjerojatno da su i na takvim mjestima naši stari gradili ove zidove. Međutim, s vremenom su suhozidi postali ugrožena kategorija, rušio ih je kako je tko stigao jer su bili izvor besplatnog kamena kojeg se lijepo moglo samljeti u tucanik, nije ih se baš ni obnavljalo, a ipak se radi o nečemu u što su naši ljudi ugradili toliko puno truda. Suhozidi su puni vrijednosti, simbolike, dio našeg identiteta. Sama pomisao da bi se za 10-ak godina najveći dio toga moglo uništiti nagnala me da nešto pokrenem, rekao je Butković te dodao kako se u cijelu priču krenulo s ciljem mijenjanja svijesti ljudi o suhozidima na Pagu, ali i u cijeloj Hrvatskoj. U novoosnovanu Udrugu uključili su se mještani, ali i mnogi drugi te se krenulo na posao. Udruga je pokrenula akciju obnove zapuštenih devet kolanjskih živih izvora vode u Kolanjskome polja. Uz to, u kolovozu 2009. je organizirala skup o suhozidima, i to, uz Općinu Kolan, Grad Novalju, udrugu Idem i ja iz Malog Lošinja te dr.sc. Aleksandru Faber, voditeljicu nacionalnog programa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) Kamen suhozidna gradnja i krajobraz Jadrana. Ondje je definirana Inicijativa za zaštitu suhozida i suhozidne gradnje čiji je tekst dostavljen svim lokalnim jedinicama (210 općina i gradova) uzduž Jadrana. Jadranske JLS su pozvane da podrupru inicijativu s ciljem djelovanja na Ministarstvo kulture kako bi se konačno napravilo korak naprijed, i po uzoru na druge zemlje, doista zakonski zaštitilo suhozide na prostoru Hrvatske. Do sada je Udruga dobila potporu preko 70 lokalnih samouprava.
Izgradnju suhozida popularizirali su i izgradnjom križeva u Spomen-parku poginulim vatrogascima na Kornatima. Kolanjci su, naime, predložili model izgradnje i organizirali izgradnju suhozidnih spomen-križeva po ideji Nikole Bašića te je lani više od sto graditelja i vatrogasaca s otoka Paga, sve pod vodstvom udruge Suhozid, sagradilo prvi suhozidni križ. I to u vrlo kratkom roku. Tijekom gradnje ostalih križeva, Kolanjci su vještini gradnje naučili i mnoge druge koji su se uključili u projekt kroz koji je prošlo oko 3.000 ljudi. Za to je kolanska Udruga u svibnju ove godine dobila godišnju nagradu Ministarstva kulture Ivo Horvat za doprinos u očuvanju okoliša.
Škola gradnje
Da se ubrzo nešto pomaklo s mjesta pokazalo je i ovogodišnje prvo Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida koje je u lipnju u Kolanu okupilo čak 8 ekipa iz cijele Hrvatske. No već za iduću godinu Kolanjci su prikupili tridesetak prijava ekipa koje se žele okušati u gradnji suhozida.
Uz to su osnovali i Hrvatski centar suhozidne gradnje, odnosno školu u kojoj svi zainteresirani mogu naučiti vještinu gradnje suhozida.
– Škola gradnje suhozoda je već krenula, sada tražimo pravo terensko sjedište gdje ćemo sagraditi nekoliko suhozidnih objekata kamo bi čovjek u edukativne ili turističke svrhe mogao doći na tri, četiri ili sedam dana učiti radit suhozid. Do sada je bilo onih koje smo učili gradnji, javljali su nam se zainteresirani čak i iz Dubrovnika, a tko želi, može se javiti na naš mail ili brojeve telefone objavljene na našoj internetskoj stranici. Inače, može se reći da smo, u suradnji sa svim drugim poklonicima suhozidne gradnje iz cijele Hrvatske, do sada uspjeli preokrenuti izrazito nepovoljnu klimu i zaustaviti u najvećoj mjeri procese koji su prijetili potpunom uništenju i zatiranju suhozida i suhozidnog graditeljstva, istaknuo je Butković te dodao kako je svijest o vrijednosti suhozidne tradicije i baštine, ipak, sve je jača te su sve češći primjeri obnavljanja dosad zapuštenih i zanemarenih suhozida.
Nažalost i danas, umjesto da poprave srušeni dio zida, neki na to mjesto stavljaju grane, žicu ili pak vunu od ovce. Vuna je postala građevni materijal što je, kažu naši sugovornici, prava tragedija. Naime, ovca »neće kontra vuni«.
Miljenko Badurina pojasnio je kako su se na otoku suhozidi gradili stoljećima, međutim većina je građena u 20-om stoljeću. Točnije nakon 1. svjetskog rata kada je zemlja podijeljena narodu pa je svatko ogradio svoj dio. Za to je poslužio upravo kamen jer žice – nije bilo. Zato je valjalo zasukati rukave i početi slagati kamen.

GRADI SE BRZO I U PARU
Ivan Šuljić, među mještanima poznatiji kao Ivulić, stari je majstor gradnje suhozida koji je kontrolirao i gradnju križeva u Spomen-parku na Kornatima. Pojasnio nam je kako se ustvari grade suhozidi i kako je on sam naučio posao. – Otac mi je bi zidar i svako jutro je išao raditi, a ja san mora poć obać ovce. To je bila vela obaveza. Mora si znat ako je pala laz i znat ga popravit da ti ovce ne otiđu, kazao je Ivulić pojasnivši kako je osnovno u slaganju suhozida – rad u dvoje. Najprije se treba nakopati kamena, kaže Ivulić – dok kamen gledaš već moraš znat kamo ćeš ga stavit. Jer kad je jednom u ruci, nema razmišljanja hoće li kamen ići na ovaj ili onaj dio zida. Radi se brzo. Iako jedan čovjek može graditi suhozid, u pravilu radi, dakle, par ili više ljudi. Jedan graditelj s jedne strane, drugi s druge. Bitno je da su jednako brzi i usklađeni u radu. Nekada je na dužim zidovima znalo raditi i po 25 i više ljudi i to tako da je prva ekipa krenula postavljati temelje, prvo kamenje na fun, a onda bi svaka dalje za njima išla gradeći zid do odfređene visine. Sve je moralo biti na prvu, ako bi netko zastao razmišljajući kamo će staviti kamen, mogao je dobiti kamenom po prstima jer je drugi radnik u toj brzini već stigao do njegova mjesta. Bitno je bilo znati kako posložiti kamenje da se međusobno »povežu« u stabilnu konstrukciju.

DO EU NOVCA
Jedan od ciljeva obnove suhozida je i njihova turistička valorizacija. Naime, ideja je gostima ponuditi školu suhozidne gradnje, ali uz boravak u staniću, guštanje u domaćoj hrani... No, kao i uvijek, problem su financije pa se tako za sada, velikim dijelom Udruga oslanja na svoje vlastite snage. Ističu kako im pomaže Općina, a dobili su nešto sredstava, uz ostale, i od Ministarstva turizma, no za uređenje takve ponude bi trebalo znatno više sredstava. Mogući izvor novca su fondovi Europske unije, no do njih se za sada ne može jer suhozidi nisu – zakonom zaštićeni kao materijalno kulturno dobro.
Preneseno iz Novog Lista, Autor Alenka Jurčić.

REPORTAŽA: DANI MLADOG MASLINOVOG ULJA U VODNJANU
MASLINARI RASTU POPUT PLIME
Sudjelovanje na priredbi u Vodnjanu postaje među maslinarima pitanje prestiža, nju se naprosto ne smije preskočiti. Dolaze istarski maslinari, sve ih je više iz ostalih krajeva.
Preuzeto u cjelosti iz Novog Lista, piše Branko Šuljić

Rastemo kao plima, maslinara je svakim danom više. Ovo su riječi Franka Raguža, a čuli smo ih u istarskom Vodnjanu prilikom svečanog otvaranja tradicionalne i daleko afirmirane manifestacije Dani mladog maslinovog ulja. Mali Vodnjan davno se promovirao u centar istarskog maslinarstva, a način na koji dovodi maslinare iz zemlje i inozemstva, te tisuće posjetitelja, vodi ga prema hrvatskom vrhu i međunarodno značajnom odredištu. Sudjelovanje na priredbi u Vodnjanu postaje među maslinarima pitanje prestiža, nju se naprosto ne smije preskočiti. Dolaze istarski maslinari, sve ih je više iz ostalih krajeva. Još više dolaze posjetitelji s raznih strana, slobodno se može napisati da su proteklog vikenda svi putovi vodili prema istom odredištu  Vodnjanu. Imalo se što vidjeti još važnije, kušati. Maslinovo ulje gdje god pogled usmjerili. Maslinovo ulje, međutim, suviše je uzak i skroman pojam za ono što se tri dana dogadalo u Vodnjanu. Koliko sorti maslina, vrsta maslinova ulja, različitosti okusa. Mnoga su ulja extra vergine, a opet toliko različita. Kad sam na jednom štandu zatražio da mi natoče malo ulja u čašicu, pohvalio me poznati maslinar, jedan od najbollih u nas. »To je pravo, tako se degustira!« Na smotrama maslinova ulja, u pravilu, degustira se drugačije. Slaganje ulja i sira Ulje se natoči u plitke posudice, može i u tanjurić. Pokraj njih nalazi se kruh narezan na kockice. Kruh se umače u ulje, mnogima je to prihvatIjivije, jer ne mogu piti čisto ulje. Ponegdje, umjesto kruha nude se kockice sira, a na jednom štandu ponuđeno nam je da u ulje močimo kockice jabuke. PrihvatIjivo je i tako, ali je bolie sa sirom. Najbolje s paškim, bez ikakve namjere da me netko proglasi lokalpatriotom. Najbolji su u Vodnjanu udruženi nastupili  maslinari i uljari braća Belci i sinovi iz Vodnjana okupljeni u tvrtci Meloto, te posljednjih godina najpoznatiji proizvođač sira s otoka Paga  Sirana Gligora iz Kolana. Slaganje ulja i sira, prvi put su spojeni Vodnjan i otok Pag. Tri ulja i tri sira, od blažeg prema pikantnijem. Što reći, nisam stručnjak da ocjenjujem maslinovo ulje, o paškom siru znam više. Mogao bih konstatirati: braća Belci drže visoku razinu vodećih u svijetu. Ivana Gligoru u Vodnjanu nisam vidio, zastupao ga je Edo Borović. Muški dio obitelji Belci bio je u kompletnom sastavu. Za nas je glasnogovonik bio Matteo, ponovio je ono što od ranije znamo:  Urod je bio slab, 70 posto manji od prosjeka i očekivanja, uništili su ga suša i svrdlaš. Južna Istra posebno je pogođena. Zato su masline bolje dale, 14 15 posto, u odnosu na lanjskih 11 12. Dugo će se pamtiti urod prije šest  sedam godina, bralo se oko 150 kilograma po stablu. Sada imamo 3.500 stabala, sva nisu u punom rodu, stalno širimo maslinik, ovisno o godini sadimo 200 do 1.000 stabala.
Navodnjavanje spasilo urod
Za razliku od mnogih maslinara, dobrim urodom hvale se u porečkoj Agrolaguni, vlasniku najvećeg maslinika u nas što se prostire na 160 hektara. Berbu su okončali, uljara još radi za ostale maslinare, Količina, govore nam, nije značajno smanjena, a kvaliteta je poboljšana. Dobar urod zahvaljuju navodnjavanju, sustavom kap na kap pokriveno je 40 posto maslinika. Ni štetnika na maslinama nije bilo. U vlastitim prodavaonicama već nude ovogodišnje ulje, cijena mu je 85 kuna za kilogram.

Prvi put u Vodnjanu  Udruga lunjskih maslinara
Pokraj ulaza u šator, na najistaknutijoj poziciji, susrećemo poznate osobe, Udruga lunjskih maslinara, iz Luna na otoku Pagu.  Prvi put smo u Vodnjanu, pozvali su nas ovdašnji prijatelji, objašnjava nam Božo Badurina, predsjednik udruge. Mislim da će nam ovo koristiti, upoznavanje s ljudima, razmjena iskustava, naši članovi trebaju vidjeti što se ovdje događa, kako organiziraju ovu manifestaciju, kušati kakvo se ulje prezentira. Imali su Lunjani što pokazati. Priča o stoljetnim samoniklim maslinama u kamenjaru mnoge je zaintrigirala, lunjsko ulje dobilo je pohvale za visoku kvalitetu. Temu o stoljetnim i tisućljetnim maslinama nastavili smo na susjednom štandu, kod gosta iz Crne Gore.  Putovao sam 700 kilometara, dolazim iz Bara, najjužnije hrvatske župe, govori Božo Šaltić. Objašnjava nam da je Šaltić srednjovjekovno prezime.  U vrijeme venecijanske vlasti moji su preci došIi sa Šolte u Bar. Redovito sudjelujem na smotrama maslinova ulja u Hrvatskoj. Imam 68 starih stabala, od kojih su neka starija od 500 godina, svako daje po 250 kilograma. Obim jednog debla u dnu iznosi 12,5 metara. Bar ima stabala starijih od 2.000 godina. Zasadio sam i 100 mladih maslina, one još nisu u rodu. Kvaliteta otvara vrata tržišta. Nudi nam Božo suhe smokve, ulje i masline. Posebno skreće pažnju na crne soljene masline u specijalnom umaku. Objašnjava, umak se radi po obiteliskom receptu čija se tajna čuva više od 200 godina. Samo je rekao da ima šest sastojaka, šest biljaka. Koristi se kao preljev za ribu, špagete, maže se na kruh, može biti i predjelo. Sljedeći inozemni gost dolazi iz države Bosne i Hercegovine, preciznije iz Hercegovine. Pero Matić zastupa Udrugu maslinara Neum. Malo nas iznenađuje, pojam za Hercegovinu meni su zilavka i blatina. U zaleđu Neuma mnogo je maslina, govori Pero, ima ih u dolini Neretve, čak 80 kilometara od mora. Oblica je njihova autohtona sorta, ulje im je lani prvi put uvršteno u registar maslinovih ulja. Predstavili su se i slovenski maslinari, Olio Nostrum, zadruga Slovenske Istre iz Kopra.
Ozbiljniji maslinari napravili su korak dalje u statusnom organiziranju, registrirani su kao OPG  obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Jedno od takvih je OPG Vošten iz Svetog Lovreča. Mario Vošten govori nam da su zadovoljni urodom, nešto je manji, ali je radman puno bolji. To mogu zahvaliti navodnjavanju kojim je pokriven veći dio maslinika. Ono je posebno važno u cvatnji. Imaju 1.000 stabala, od povijesnih do petogodišnjih što nisu u punom rodu. OPG dodatak imaju i braća Stojnić, Anton i Nivio iz Vabrige. S 1.500 stabala dobili su 2.000 litara ulja, tri vrste  dva monosortna i jedno miješano. Nazivi su im Santa Marina  istarska bjelica, Laron  porečka rosulja i Kleno  selekcija Stojnić od pet domaćih autohtonih sorti. Sva su njihova ulja ekstradjevičanska i nosioci zlatnih medalja, uvrštena su u svjetski katalog najboljih maslinovih ulja. OPG Flego iz Zainaska predstavilo se s 11 ulja, s time što su im četiri uzeli u Oil bar. Imaju 2.500 stabala, od kojih 500 nije u punom rodu. Počeli su brati 1. listopada, okončali 15. studenoga. Svaki dan, najkasnije dva sata nakon branja, masline su bile u uljari, za kvalitetu ulja to je izuzetno važno.

Komplementarni proizvodi
Uz maslinovo ulje, u Vodnjanu su bili predstavljeni još neki prehrambeni proizvodi, moglo bi se reći komplementarni  sir, vino, pršut, riba... Največa guzžva vladala je ispred štanda s pršutima, svi su željeli degustirati. Njihov je proizvodač Milan Buršič, takoder iz Vodnjana. Kušali smo, što reči, ocjena je bolja od odličan. Osim Gligore, iz Kolana na Pagu predstavila se i Sirana Mih, ponuđen je i kozji sir, među vinarima isticanje zaslužuje Ziatko Kattran iz Slovenije. Predstavio je pjenušac u kojemu lebde čestice 24karatnog zlata. Tko je poželio, mogao ga je kupiti, sajamska cljena iznosila je 20 eura za bocu, dok je redovna 39 eura.

BRZINSKA BERBA ZA KUĆNE POTREBE!

MASLINE NA PODRUČJU LUNA OVE SU GODINE IZUZETNO SKROMNO RODILE
-Kratko je trajala ovogodišnja berba maslina. U većine hrvatskih maslinara urod je bio izuzetno skroman, ako se ono što je pobrano uopće može nazvati urodom. Bit će malo maslinova ulja iz domaće proizvodnje, cijena mu je već krenula u visine. Slabo je rodilo svugdje, pa i na području Luna na otoku Pagu. U svjetski jedinstvenom masliniku stoljetnih i milenijskih stabala. Bila je to brzinska berba, reče nam jedan od lunjskih maslinara. Procjene su, na Lunu je urod bio otprilike 10 posto lanjskog. Napravili su ljudi desetak, dvadesetak litara ulja, bit će za obiteljske potrebe, jer na Lunu se nitko ne bavi intenzivnim maslinarstvom. Tek u novije vrijememe nekoliko mlađih žitelja Luna zasnovalo je veće nasade na poljoprivrednom zemljištu, gdje je nekad bila vinova loza. Oni su jedini imaIi bolje urode, po 2 - 3 tone, ne samo zbog većeg broja stabala, nego zahvaljujući navodnjavanju. Zahvaljujući njima i nekim maslinarima iz Novalje i Stare Novalje, koji rade na isti način, posla je imala i lunjska uljara. Za potrebe ostalih imala je skraćeno radno vrijeme u poslijepodnevnim I večernjim satima. Ove godine danak je ubrala suša, a na nju su se agresivno nadovezale štetočine, najprije druga generacija maslinova moljca i završno maslinov svrdlaš.
Ove jeseni on je poharao većinu priobalnih maslinika. Njegovu djelovanju pogodovala je jaka suša, stabla i plodovi bilisu u slaboj kondiciji, a pojava svrdlaša bila je masovna kakva se godinama ne pamti. Logičnim se zato nameće pitanje: zbog čega nisu pravodobno poduzete odgovarajuće mjere zaštite, nego se pasivno promatralo njegovo uništavajuće djelovanje. «Kasno smo ga otkrili i više nije bilo o moguće njegovo tretiranje zaštitnim sredstvima«, odgovara Božo Badurina, predsjednik Udruge Iunjskih maslinara.
Pripreme za sljedeću godinu
Udruga je odmah poduzela korake s ciljem da se slične nepogode ne ponavljaju. Za članove i sve maslinare organizirana su stručna predavanja, agronomi Ivica Peranić i Igor Gomezelj govorili su im o zimskoj gnojidbi maslina i njihovoj zaštiti. Udruga je, također, preuzela obvezu sustavnog praćenja stanja maslinika, što će raditi agronomi koji će redovito obilaziti lunjski maslinik. Na kraju jedne teške i loše godine Iunjski maslinari tješe se nadom da bi sljedeća godina trebala donijeti dobar urod. Stabla su se odmorila, potrebno im je to nakon godina dobrih uroda. "Bit će roda ako ne bude suše u vrijeme cvata i ako budemo poduzimali odgovarajuće agrotehčieke mjere, objašnjava Božo Badurina. "To uključuje i gnojidbu. Stručni ljudi uputili su nas kako gnojiti tamo gdje se tlo ne obrađuje, a teren je jako porozan. Uz ostalo tome pridonose i ovce koje stalno borave medu našim maslinama." Berba je kratko trajala pa su Iunjski maslinari imali više vremena za aktivnosti svoje udruge. Prva akcija bit će im sudjelovanja na Danima mladog maslinovog ulja u Vodnjanu. Pozvani su kao gosti Grada Vodnjana, Imati će svoj štand, potporu za nastup dala im je Turistička zajednica grada Novalje. Predstavit će i lunjsko ulje koje su morali kupovati od uspješnijih maslinara jer su članovi imali skroman urod i ulje slabije kvalitete. Pod vodstvom prof. dr. Đanija Benčića lunjski maslinik posjetili su studenti pete godine Agronomskog fakulteta iz Zagreba. Jedan od naših vodećih znanstvenika iz područja maslinarstva želio je svojim studentima pokazati maslinik što ga čine samonikla stabla, kao očuvanu biološku cjelinu. Studenti su upoznati s posebnostima maslinika i cijepljenjem sa-moniklih maslina, a posebno su ih oduševila, kao i sve posjetitelje, milenijska stabla. "S Agronomskim fakultetom godinama uspješno surađujemo. Znanstvenici sada rade na ispitivanju genoma lunjskih maslina. Mnoga pitanja postavljaju se pred njih posebno iz razloga što su dosadašnja ispitivanja pokazala da je svaka samonika maslina genetski drukčija". Djelovanje udruge usmjereno je zaštiti cjelokupnog lunjskog maslinika što se prostire na veIikom prostoru od punte Luna do kraja Stanišća. Na kamenjaru gdje skoro pa nema obradive zemlje. Zato na tom prostoru dominiraju samonikle masline, kako ih nazivaju stručnjaci. Domaći ljudi kažu da su to cijepljene divlje masline. Broj posađenth maslina među njima skoro je zanemariv, ima ih manje od jedan posto.
Vrtovi lunjskih maslinika
Djelovanjem udruge sačuvana je i najstarija uljara na otoku. Ona se nalazi u mjestu Lunu, a vlasnica joj je Mira Baričević. Karakteristična je pa tome što se ulje dobivalo gaženjem maslina nogama. čini je veliki kameni mlin napravljen od lunjskog kamena što se okretao ručno. Smjesa se stavljala u vreće od brnistre i na kamenom postolju gazila bosim nogama, uz istodobno polijevanje vrelom vodom. U sklopu uljare nalazi se i velika kamenica napravljena, također, od lunjskog kamena. Naš najveći projekt nazvan je «Vrtovi lunjskih maslina«, što smo ga posredstvom Grada Novalje kandidirali za sredstva Europske unije. Već je prošao drugi prag pa su realna naša očekivanja da bismo mogli dobiti značajna sredstva od EU. Njegov je krajnji cilj turistička valorizacija Iunjskog maslinika, gradnja novih putova, formiranje javne ustanove, zapošljavanje ljudi, gradnja objekta za naše djelovanje i organiziranje kušaonice. Velik je to zahvat, bez pomoći Grada Novalje u njega se ne možemo upuštati, to premašuje naše mogućnosti. U ljetnim mjesecima, pa i sada, masovno nam dolaze turisti iz Novalje i Raba, šetaju sami medu maslinama. Nemamo nikoga tko bi ih vodio i davao potrebna objašnjenja, a mogli bismo i ulaznice naplaćivati. Prema našim procjenama, kroz maslinik godišnje prođe 10 tisuća ljudi, a od tih turističkih posjeta nemamo nikakve koristi. Također, sljedeću' turističku sezonu ćemo dočekati s urednijim maslinikom i u tome će nam pomoći grad Novalja, zaključuje Božo Badurina.

OKO 80.000 STABALA
— Uvijek nam postavljaju pitanje koliko stabala maslina ima na području Luna. To smo se i mi pitali, jer tko bi ih prebrojio. Pokušali smo doći do aproksimativne brojke na način da smo približno prebrojili stabla na površini od jednog hektara, i množenjem smo došli do zaključka da imamo oko 80.000 stabala.

STABLO STARIJE OD 2.000 GODINA
Od 1963. godine u lunjskom masliniku postoji botanički rezervat. U njemu je, na području "Dudićeve krune", oko 1.500 zaštićenih stabala samonikle masline. Ali ne i ono za koje se pretpostavlja da je najstarije, a to je tek nedavno otkriveno. Na hrptu otoka, gdje bura najjače puše i gdje je posolica najintenzivnija, nalazi se samoniklo stablo što raste u živom kamenu. Nikada nije cijepljeno, a vlasnik mu je Ivica Badurina. Usprkos nepodnošljivim uvjetima za opstanak stablo je u izvanrednoj kondiciji.
I ono najvažnije: procjenjuje se da je starije od 2.000 godina. Sada je red na znanosti da to potvrdi, ističe Božo Badurina.
Preuzeto iz Novog Lista, autor: Branko Šuljić.

ODRŽANA 7. LUNJSKA MASLINADA

"Maslina je poezija"
Gosti su obišli maslinu za koju su znanstvenici dokazali da je starija od 1.600 godina, te impresivno stablo za koje predaja govori da je starije od Krista

Lun ima rudnik sorti maslina i svi mogu proizvesti ekstra djevičansko maslinovo ulje. Nigdje nema bioraznolikosti kao na području Luna, posebno kad je u pitanju starost i očuvanost maslinika. Lunjske masline obilježje su pejzaža i on se ne smije mijenjati. Na jučerašnjoj, 7. lunjskoj maslinadi ovo je, između ostaloga, izrekao prof. dr. Đani Benčić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, jedan od izlagača na stručnom skupu što je održan u sklopu tradicionalne manifestacije lunjskih maslinara.

U svom sedmom izdanju Lunjsku maslinadu obilježio je iskorak u masovnosti i kvaliteti. Osim domaćih maslinara s otoka Paga, okupila je maslinare s Raba, Krka i Lošinja, te najbolje u nas – iz istarskog Vodnjana. U cjelodnevnom programu za goste je najprije upriličen obilazak lunjskog maslinika, jedinstvenog u nas i na širem prostoru Sredozemlja. Mnogi od njih prvi put su se našli na otoku Pagu i na području Luna, i bili su impresionirani onim što su vidjeli. Masline što rastu u kamenjaru, među kojima većina broji stotine godine, pričaju svaka za sebe svoju životnu priču i povijest bivstvovanja u teškim uvjetima otočnog podneblja. Domaćini, Želimir i Božidar Badurina, s ponosom su im pokazali maslinu za koju su znanstvenici dokazali da je starija od 1.600 godina, te malo dalje od nje još impresivnije stablo za koje predaja govori da je starije od Krista.

Stručna izlaganja
Lunjsku maslinadu tradicionalno organizira Udruga lunjskih maslinara, a pokrovitelj manifestacije bio je Grad Novalja. Uz odaziv mnogih sponzora i pokrovitelja, pobudila je veliko zanimanje na dijelu otoka gdje se ljudi bave maslinarstvom. U prepunoj dvorani Hotela Luna u Jakišnici sudionici su s velikim zanimanjem pratili stručna izlaganja koja im mogu pomoći u unapređenju poslovanja i povećanju kvalitete maslinova ulja, što je već sada dostiglo visoku razinu. Agronom mr. Željko Peran, poljoprivredni savjetnik iz Raba, govorio je o podizanju maslinika na terenima s težim uvjetima. Smjernice za gospodarsko unapređenje lunjskih maslina, bile su naziv izlaganja prof. dr. Đanija Benčića, dok je prof. dr. Miroslav Tratnik, također profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, govorio o zadružnom obliku organiziranja maslinara. Uz niz praktičnih i konkretnih savjeta lunjskim maslinarima, koji su vlasnici privatnih maslina na državnom zemljištu, svoje izlaganje on je zaključio riječima: »Maslina je poezija«.

Druženje i degustacija
Iskustva i rezultate organiziranja maslinara u Vodnjanu, kojeg danas smatraju centrom maslinarstva i maslinova ulja u nas, prenio je Franko Raguž, predsjednik Udruge Agroturist, koja okuplja isključivo maslinare. Iz njegove priče vrijedno je istaknuti da je na području Vodnjana u posljednjih 15 godina utrostručena proizvodnja maslinova ulja, te da im je sljedeći cilj utrostručiti sadašnju proizvodnju. Govorio je i o prednostima organiziranja i organiziranog nastupa na tržištu, te brendiranju maslinova ulja s određenog područja.
Manifestacija Lunjska maslinada sinoć je okončana na najljepši način – druženjem maslinara i degustacijom maslinova ulja. U tom dijelu programa posebnu pažnju privuklo je ulje iz Vodnjana, koje ima titulu ovogodišnjeg svjetskog prvaka, a kojeg je napravio Livio Belci, i sam sudionik susreta u Lunu

Preneseno iz Novog lista.

Održana "Lunjska maslinada"
U organizaciji Udruge lunjskih maslinara te uz pokroviteljstvo Grada Novalje u Jakišnici je održana 7. Lunjska Maslinada. Manifestacija koja promovira lunjsko maslinovo ulje i ove je godine okupila veliki broj ljubitelja ovog dragocjenog proizvoda po kojem je Lun poznat.
Kako je već po tradiciji i zamišljena, manifestacija je i ove godine imala stručna predavanja te izložbu i degustaciju nagrađenih maslinovih ulja. Tako je mr. Željko Peran, poljoprivredni savjetnik iz Raba, govorio je o podizanju maslinika na površinama sa težim uvjetima uzgoja. Profesori na Agronomskom fakultetu u Zagrebu prof. dr. Đani Benčić i prof. dr. Miroslav Tratnik govorili su o smjernicama za gospodarsko unapređenje lunjskih maslina, odnosno o zadružnom obliku organiziranja maslinara.
Ovogodišnji gosti maslinade bili su maslinari iz Nerezina, sa Raba, Krka te Istre, točnije iz Vodnjana. Vodnjance je predvodio Livio Belci, maslinar čija je maslinovo ulje iz sorte ''Vodnjanska buža muška'' svjetski šampion u kategoriji ulja izrazito voćnih okusa.
Uz degustaciju maslinovog ulja te glazbene note grupe ''Kumpanji'' maslinari su se u predivnom ambijentu hotela Luna družili do kasnog poslijepodneva.
www.novalja.hr

SMOTRA VINA I MASLINOVIH ULJA U VODNJANU

U subotu  9. travnja u Vodnjanu je održana 18. smotra vina Južne Istre i 17. smotra ekstradjevičanskih maslinovih ulja.
U sklopu  manifestacije održana je konferencija za novinare na kojoj su dali izjave gradonačelnik Grada Vodnjana Klaudio Vitasović, predsjednica udruge Agroturist Lorella Giacometti Moscarda, voditelj stručne službe udruge Agroturist Franko Raguž te upravitelj Poljoprivredne zadruge Vodnjan, Viljem Vodnik. 
Jedna od nastarijih smotri maslinovih ulja i vina počela je već u 9 sati svečanim otvorenjem projekta Nacionalnog kolekcijskog nasada domaćih i udomaćenih sorti maslina. Tijekom cijelog dana u gradu Vodnjanu bile su za sve posjetitelje otvorene kantine vina i ulja proizvođača. Uz to, od 15 do 18 sati održan je niz stručnih predavanja, o proizvodnji vina i maslinovih ulja, od kojih je jedno bilo predavanje Andrea Cantorea o specifičnostima lunjskih maslinika. Nakon predanja održana  je svečana dodjela medalja i priznanja nagrađenim proizvođačima u Zajednici Talijana Vodnjan.
Specifičnot  ove smotre je što su na jednom mjestu biti izloženi svi uzorci ulja i vina koje su posjetitelji mogli degustirati. Cilj je da posjetitelji dođu kušati uzorke, prošeću ulicama Vodnjana i obiđu kantine. Tako su se radi radi lakše orijentacije i informiranja, na području Vodnjana postavila četiri info punkta na kojima su hostese upućivale posjetitelje na željene destinacije. 
Na smotru maslinovih ulja ove je godine prijavljeno 75 istarskih maslinara, sa 97 posto ulja ekstra kategorije. Udruga senzornih analitičara dodijelila je tri medalje, za pikantna, srednja pikantna i slatka maslinova ulja.
Prezentiran je i posjećen Nacionalni kolekcijski nasad maslina, na kojeg su u gradu Vodnjanu izuzetno ponosni. U kolekcijskom nasadu maslina posađeno je 58 sorti maslina, po šest stabala svake sorte. Planira se sađenje ukupno 100 različitih sorti maslina. Cilj je proizvodnja ulja i praćenje sortimenta u određenim uvjetima. Nasad će služiti studentima Agronomskog fakulteta za unaprjeđivanje maslinarstva regije, kako bi mogli preporučiti određene sorte za određena područja. Cijeli projekt temelji se na znanstvenoj osnovi, a briga je i zadatak Agronomskog fakulteta. 
Na poziv vodnjanskih maslinara i prof. Đanija Benčića manifestaciju su posjetili i predstavnici „Udruge lunjskih maslinara“ koji su na margini manifestacije dogovorili suradnju sa gradom Vodnjanom i udrugom Agroturist Vodnjan.
Preko udruge Agroturist upućen je poziv za sudjelovanje na ovogodišnjoj „Lunjskoj maslinadi“ vodećim istarskim maslinarima poput braće Belci i Sandija Chiavalona. Istarski bi maslinari prezentacijama ili predavanjem iz prve ruke prenjeli svoja iskustva u proizvodnji, brendiranju i prodaji maslinovih ulja.

Zoran Badurina-Rumešić

Prenosimo iz Novog Lista, autor: Branko Šuljić

Apsurd: Za tisućljetne lunjske masline nema poticaja

" Čitavo područje Luna ogroman je maslinik, tu raste više maslina nego na ostatku otoka Paga. Privatne masline rastu na zemljištu kojemu je vlasnik država, čime njihovi vlasnici ne ispunjavaju uvjete za dobivanje poticaja "

Čitavo područje Luna ogroman je maslinik, tu raste više maslina nego na ostatku otoka Paga. Privatne masline rastu na zemljištu kojemu je vlasnik država, čime njihovi vlasnici ne ispunjavaju uvjete za dobivanje poticaja Seljaci prosvjeduju, ribari prosvjeduju... A, tko u Hrvatskoj danas ne prosvjeduje..? Nezadovoljstvo buja na sve strane. Ekonomsko stanje je teško, mnogi su pogledi i zahtjevi usmjereni prema državi, traže ljudi financijsku pomoć, subvencije, participacije, poticaje... Različito se zove, a u konačnici svodi na isto – novac. I, nije da država neće pomoći, ali je i državna blagajna skromna, rashodi su veliki, zahtjeva mnogo, a mogućnosti ograničene. Resorno Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja početkom godine donijelo je još jedan podzakonski dokument – Pravilnik o izravnim plaćanjima u poljoprivredi, potporama za očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, potporama za ekološku i integriranu poljoprivrednu proizvodnju i potporama za područja s težim uvjetima gospodarenja u poljoprivredi. Njime se propisuje način provedbe izravnih plaćanja, detaljni uvjeti, kriteriji i postupci za ostvarivanje izravnih plaćanja, te način i uvjeti provedbe mjera ruralnog razvoja. Pravilnikom se uređuje razdoblje primjene za izravna plaćanja za proizvodnu 2011. godinu, a za mjere ruralnog razvoja obuhvaća razdoblje žetve ratarskih kultura, berbe povrća, grožđa i voća, korištenja livada i pašnjaka te držanja stoke za 2011. godinu. Komplicirano, treba se u tome snaći. Sitne parcele A, ljudi se snalaze, naučili čitati i razumijevati zakonske propise. Još bolje ih razumiju kad u njima sebe ne pronalaze. Na primjer, događa se to mnogim otočnim maslinarima. Osnova za izračun potpora je poljoprivredna parcela, ako se onaj otočni kamenjar u kojemu najčešće rastu masline može nazvati poljoprivrednom parcelom. Za trajne nasade, a masline su to više od bilo koje druge kulture, ukupna površina za koju se podnosi zahtjev mora iznositi najmanje 2.500 četvornih metara, s time da barem jedna parcela mora imati površinu najmanje 500 metara. Broj stabala pritom nije važan. Ista odredba vrijedi i za vinograde, oni su također trajni nasadi, ali će se u tome sektoru potpore lakše ostvarivati. Vinogradi minimalne površine 500 kvadrata ipak su česti, čak i na usitnjenim otočnim, i općenito priobalnim, parcelama. Zemljišne parcele na otocima, bez obzira na to da li su obradive ili nisu, najčešće su usitnjene. Od koljena na koljeno dijelili su ih braća i rođaci, djeca i unuci. Površina im se najčešće mjeri u stotinama, znatno rjeđe u tisućama četvornih metara. U neka davna vremena masline su sađene tamo gdje ništa drugo nije uspijevalo, ili se uopće nije moglo obrađivati. Na mnogo mjesta na otocima vidjeli smo masline gdje rastu doslovce iz živog kamena. I pitali se: kako uopće uspijevaju opstati, i još ploda davati. Uistinu sveto drvo, kako ga mnogi nazivaju. Negdje raste desetak, dvadeset stabala, drugdje možda dva, tri,  rijetki su vlasnici koji imaju puno maslina na jednom mjestu. Broj stabala, najčešće, govori i o površini parcele na kojoj rastu. Najveći maslinik  Skupiti će mnogi otočani 2.500 četvornih metara maslinika. I puno više! Ali će teže izdvojiti »veliku« parcelu kojoj je površina najmanje 500 metara. Uz to, ona mora biti upisana u ARKOD sustav – sustav za identifikaciju zemljišnih parcela. Nije 500 četvornih metara velika parcela, to je u biti manja okućnica dimenizija 20 x 25 metara, ali i otočne prilike treba poznavati. Ima otočnih maslinara koji ispunjavaju uvjete i dobit će poticaje, ali ima i takvih koji za ostvarenje tog zakonskog prava nemaju ni minimum uvjeta. To se događa žiteljima najsjevernijeg dijela otoka Paga, maslinarima s područja Luna i okolnih zaselaka. Čitavo to područje ogroman je maslinik, tu raste više maslina nego na ostatku otoka, neke od tih maslina davale su ploda, doslovce, »još u vrijeme kad je Bog hodao po zemlji«, prije 2.000 godina. Po mnogo čemu te su masline jedinstvene, ne u nas, nego na Sredozemlju. Cijepljene samonikle divlje masline, rastu u surovom kamenjaru, u podneblju u kojemu ništa drugo ne može opstati. Mnogima od njih godine se ispisuju s četiri znamenke, znanstveno je to dokazano. Deseci tisuća maslina najvećim dijelom rastu na komunskom terenu. Privatne masline na zemljištu kojemu je vlasnik država. Ponegdje masline rastu i u tuđoj privatnoj parceli. Jedinstven je to slučaj i traje stoljećima, ne znam kako ga tumači pravna praksa. – Država daje 2.600 kuna poticaja po hektaru, što mi ne možemo dobiti. Uz to, naša je proizvodnja ekološka, za nju se dodatno plaća, što znači da smo dvostruko zakinuti, objašnjava nam Božo Badurina , predsjednik skupštine maslinarske zadruge »Lun«. Na površini od 80 hektara državnog zemljišta tisuće su privatnih maslina. Traje to stotinama godina i poštuje se običajno pravo. Za svako se stablo zna tko mu je vlasnik, onaj tko je cijepio divlju mladicu vlasnik je budućeg stabla. Vlasništvo je ispremiješano, rijetki imaju više stabala na okupu. Možda pet, šest, pa nakon 200 metara sljedeće dvije, i sve tako, raštrkano na velikoj površini. U rasporedu vlasništva nema nema nikakva pravila, ni redosljeda. Tužba protiv države  – Da bismo ostvarili svoja prava osnovali smo zadrugu, htjeli smo se javiti na natječaj za dugogodišnji najam državnog zemljišta. U zadrugu se uključio praktički čitav Lun, 87 obitelji od 90 koliko ih ima. Interes nam je zajednički, a sredstva poticaja planirali smo ostaviti u fondu zadruge, za pokretanje zajedničkih aktivnosti i projekata. Božo Badurina dalje nam objašnjava da je na Općinskom sudu u Pagu zadruga podigla tužbu protiv države, Republike Hrvatske. Temeljem zakona o dosjelosti traže da im se prizna vlasništvo nad tim zemljištem, na kojemu su njihove masline već tri, četiri stoljeća, ako ne i duže. Nekad davno to je zemljište bilo u vlasništvu rapskih plemića, do 1848. godine, kada je ukinuto kmetstvo i kad su Lunjani tu zemlju dobili u vlasništvo. – Dogodilo se da je arhiva u Rabu većim dijelom uništena u požaru, pa sada dokumentaciju, odnosno darovnicu tražimo u Beču. Pronašli smo nešto starih dokumenata, između ostalih, onaj kojim ondašnja općina Rab stanovništvu Luna dozvoljava navrtanje (cijepljenje) divljih maslina u pitome. Lunjani se nadaju povoljnom ishodu, iako sve skupa ide sporo. Lokalno stanovništvo najvećim je dijelom treće dobi, neki mlađi ne žele se angažirati, ili ne mogu, aktivnosti najvećim dijelom vode oni koji nisu na otoku. Ta daljina, to je jasno, otežavajuća je okolnost.

Kulturno dobro – Želimo upravljati tim maslinikom kao vlasnici, maslinik star dvije tisuće godina moramo sačuvati. Teren ne bismo dijelili, nego ga koristili kao i dosad, i svi bismo bili uknjiženi kao vlasnici. Na tom terenu ne želimo dozvoliti bilo kakvu gradnju, to ne dolazi u obzir. Maslinik želimo zaštititi kao kulturno dobro i htjeli bismo da nam Grad Novalja u tome bude partner, sami bez njih to ne možemo odraditi. Moramo raditi zajedno, a ne samostalno, samo tako ćemo uspjeti. Treba istaknuti da grad ima sluha za naše zahtjeve, pa bismo željeli da se uključi u zadrugu kao njen suosnivač, zaključuje Božo Badurina.

Turistička valorizacija U lunjskom masliniku, procjenjuje se, nalazi se oko 80.000 stabala. Posljednjih godina on postaje turistima sve privlačniji, posebno od kada je kroz njega probijen put, što je financirao grad Novalja. Dolaze izletnički brodovi s Raba, dolaze turisti iz Novalje, u šetnju među maslinama odlaze turtisti koji ljetuju na području Luna. Minulih dana, za lijepa vremena, već su dolazili brodovi s turistima s Raba. Imaju što vidjeti, mogu se diviti kreativnosti prirode. Koliko povijesti i povijesnih tajni kriju tisućljetna stabla, kakve sve priče može ispričati njihov vanjski izgled. U daljnju turističku valorizaciju, smatraju zadrugari, valja ići planski i organizirano, bez zahvata u prirodnu sredinu, jer je u tome najveća vrijednost maslinika. Jasno, neki su suvremeni sadržaji neminovnost, ali to treba raditi s pažnjom i mjerom.

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo JosipoviĆ je primio izaslanstvo Grada Novalje.

Zagreb, 13. 01. 2011.
Predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović primio je izaslanstvo Grada Novalje na čelu s gradonačelnikom Ivanom Dabom u službeni posjet.

Tema razgovora bila je zaštita i turistička prezentacija stoljetnih lunjskih maslinika.
Zaštitu maslinika Grad Novalja planira napraviti kroz osnivanje Javne ustanove s ravnateljem i dvojicom rendžera, koji bi se brinuli o ovom području veličine 1300 ha. Trenutno je zaštićen samo manji  dio lunjskih maslinika u veličine 23,4 ha kao posebni botanički rezervat.

Isto tako, predsjedniku je predstavljen projekt Vrtovi lunjskih maslina koji je Grad Novalja kandidirao prema pretpristupnim fondovima europske unije a koji je od iznimne važnosti za očuvanje, brandiranje i budući razvoj tradicionalne, autohtone proizvodnje maslina. Nositelj projekta vrijednog 600.000,00 € je TZ Novalje, a partner je Grad Novalja.
Ovim projektom se namjeravaju prezentirati posjetiteljima parka stoljetna stabla maslina koja se nalaze na području naselja Lun veličine oko 60 ha. Projektom se planira izgraditi oko 7 km puteva kroz maslinik kroz koje bi vozio turistički vlakić. Uz to izgradila bi se recepcija, četiri autohtone kućice (do 12 m2), putokazi, odmorišta – vidikovci i sl.

Gradonačelnik Novalje ovom prilikom predstavio je predsjedniku i druge uspješno realizirane projekte Grada te projekte planirane za predstojeće razdoblje.
Predsjednik Josipović je podržao projekte Grada Novalje te osobito istaknuo važnost očuvanja autohtonih vrsta maslina na Pagu koje je obišao prošle godine u vrijeme berbe.

Izaslanstvo Grada Novalje bilo je u sastavu gradonačelnik Ivan Dabo, direktorica Turističke zajednice Grada Novalje Tatjana Peranić – Samaržija, predsjednik Mjesnog odbora Lun Miljenko Badurina, voditelj odsjeka za gospodarstvo, gradske naknade i društvene djelatnosti Marijan Šuljić, voditeljica odsjeka za prostorno uređenje i komunalni sustav Gordana Vuković i viša stručna suradnica za europske integracije Katarina Bukša.
Ovom prilikom gradonačelnik Novalje je pozvao predsjednika Josipovića u službeni posjet Gradu Novalji.

Pogledajte fotogaleriju.

MAGAZIN MORE- u broju iz listopada donosi reportaŽu o lunu!

"Tisućljetni lunjski maslinici biološki su fenomen, antropološki znamen, mistično dubok krajobraz i nacionalna baština prve klase, zato je potpuno razumljiv napor mještana da ih zaštite i sačuvaju od ljudske pohlepe i gluposti. "

PREPORUKA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE IVE JOSIPOVIĆa MINISTARSTVU KULTURE, ZA POKRETANJE POSTUPKA UVRŠTENJA LUNJSKOG MASLINIKA NA UNESCO-VU LISTU PRIRODNE I KULTURNE BAŠTINE!

TRAŽIMO ZAKONSKU ZAŠTITU LUNJSKIH MASLINIKA!

Na tiskovnoj konferencij održanoj 01.07.2010. u velikoj vijećnici grada Rijeke, predstavnici "Eko Kvarnera" i "Udruge lunjskih maslinara" Vjeran piršić i Želimir Badurina upozorili su još jednom na nedavnu devastaciju lunjskih maslinika, ukazali na mogući crni scenarij uništenja toga posebnog područja i najavili traženje zakonske zaštite za tisućljetne masline i suhozide na području Luna na otoku Pagu.
Naime kako je nedavno otkriveno tom području vrlo skoro prijeti privatizacija i urbanizacija. Kako ?
Prema zakonu o državnom poljoprivrednom zemljištu, grad Novalja će do 15. kolovoza u koncesiju dati 50-80 hektara zemlje s maslinikom.
(Ovdje moramo razjasniti jednu stvar: kada kažemo lunjski maslinik mislimo na točno određeno područje KO Lun, koje je u državnom vlasništvu a na kome su Lunjani od pamtivjeka kultivirali stabla divlje masline, cjepili ih, brali, podizali te na taj način stvorili poseban i jedinstven krajolik. Lunjani masline ne smatraju običnim drvom već obiteljskim blagom pa se masline u normalnim uvjetima nemogu kupiti već se isključivo nasljeđuju sa kojena na koljeno. O povjesnom pravu Lunjana na masline govore i dokumenti iz Rabskih arhiva, naime Lun je svojevremeno bio posjed rapskog plemstva.)
Udruga Lunjskih maslinara nema ništa protiv davanja maslinika i državnog zemljišta u dugogodišnji najam, međutim traže da se upravo njima maslinik dodijeli u koncesiju. (nije li logično da onaj čije su masline upravlja maslinikom?)
Lunjski maslinari strahuju da koncesija neće biti data onima koji razumiju potrebe zaštite tog područja, a postoji i sumnja da će strani koncesionar iskoristiti zakonsku mogućnost koja dopušta unutar toga područja podizanje gospodarskog objekta na tri hektara zemlje. Zapravo se tako vrlo lako može dogoditi gradnja luksuznih vila, bez obzira što to urbanistički plan ne dopušta.
Stoga je upućen zahtjev za izradom preventivne trogodišnje zaštite toga područja, a pravo prvenstva kod dodjele koncesije trebaju imati ljudi čiji su preci masline održavali i očuvali, jer je riječ o povijesnom nasljeđu.
U međuvremenu udruge se obavezuju napraviti plan održivog upravljanja tim područjem, ali upozoravaju na nužnost donošenja posebnog zakona kojeg treba donijeti Sabor RH, kao što su to primjerice učinile Italija i Španjolska.
U Hrvatskom saboru zatražit ćemo donošenje presedana - zakona o zaštiti maslina i suhozida na području Luna na otoku Pagu - kazao je Piršić.
Prof. Đani Benčić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta je nakon tiskovne konferencije održao predavanje na temu - Lunjske masline - globalni raritet i promocija Hrvatskog maslinarstva.
U predavanju su istaknute specifičnosti lunjske masline
- Masline i kamenjar na kome rastu čine jedinstven krajobraz
- Genotip lunjske masline jedinstven je po starosti, po morfološkim i genetskim karakteristikama
- Lunjske masline su jedinstvene po sposobnosti adaptacije na kamenjar, buru i posolicu
Sve ove činjenice će jednog dana poslužiti udruzi lunjskih maslinara za osnovu zaštite porijekla lunjskog ulja i stvaranje jednog jedinstvenog brenda.

Preneseno iz Novog Lista.

UZBUNA U LUNU!
Dnevnik HTV-a od 20.06.2010, reportaža o kopanju i odvozu maslina iz Luna.
U reportaži možete čuti izjave Želimira Badurine predsjednik udruge maslinara iz Luna, izjavu Vjerana Piršića iz udruge Eko-Kvarner o projektu urbanih vila i izjavu Gradonačelnika Ivice Daba o urbanističkom planu.

Priroda stvorila nešto što ljudski genij ne može
Lunjski maslinici su nulto svjetsko čudo!
Ovaj maslinik u Lunu raritet je ne samo otoka Paga i Hrvatske, već na čitavom Mediteranu nema više ovako sačuvanih divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju.

Lunjski maslinik sa svojim tisućljetnim stablima sve je posjećenija destinacija na koju dolaze turisti, vikendaši, ali i domaći ljudi kada se zažele mira i tišine. Iako udaljen tek petnaestak kilometara od Novalje, posjetitelj lunjskog maslinika imat će osjećaj da je stoljećima daleko od suvremenog života, kada krene makadamskim stazama ispod krošanja stabala, čiji najstariji primjerak broji preko tisuću i pol godina. To gotovo biblijsko okruženje, maslina, mora, kamena i ovaca jedinstveno je ne samo na Mediteranu već u čitavom svijetu. Da je ta tvrdnja točna i dokazana, a ne samo puka pretpostavka temeljena na vizualnom dojmu, pokazala su istraživanja dovršena prije dvije godine koje je provela grupa stručnjaka agronoma, na čelu sa dr. sc. Karmelom Poštenjakom, profesorom na Visokoj šumarskoj školi u Karlovcu. Koristeći sofisticiranu tehnologiju, proučavani su uzorci debala maslina, a rezultati tih istraživanja potvrdili su kako su lunjske masline jedne od najstarijih na svijetu, među kojima najstarija broji više od tisuću i pol godina. Sličnih nalazišta samoniklih, »divljih« maslina može se pronaći u još nekoliko zemalja, no nigdje nisu sačuvane u tolikom broju i u svojem prirodnom okruženju, kao što su na Lunu, objasnio je dr. sc. Karmelo Poštenjak. Svoje izlaganje o rezultatima istraživanja, dr. sc. Poštenjak tada je započeo riječima: »Na svijetu ima 7 svjetskih čuda, a ovi su maslinici nulto svjetsko čudo, s tako održanim divljim maslinama, očuvanim od požara i inih ljudskih gluposti i devastacije. U okruženju čistog mora i surovog golog kamena, priroda je stvorila nešto što niti jedan ljudski genij ne bi mogao stvoriti. Ovaj maslinik raritet je ne samo otoka Paga i Hrvatske, već na čitavom Mediteranu nema više ovako sačuvanih divljih maslina u njihovom prirodnom okruženju. Kultivirana maslina ima širok prostor na kojem uspijeva, a samonikla maslina je danas izuzetno rijetka. Požari, čovjek, sječa, pa i kultiviranje utječe na to da je jednostavno nestaje. Ovako sačuvan maslinik upravo je zbog toga raritet.«

Priča se širi
Nakon tog otkrića, priča o lunjskom masliniku počela se širiti, pa je tako svake godine, u rano proljeće i tijekom ljetnih mjeseci sve češći prizor turista koji svojim fotoaparatima dolaze po tu jedinstvenu uspomenu na mjesto koje su došli posjetiti. Masline ni u zimskim mjesecima nisu »usamljene« jer je za lijepih vremena sve više domaćih ljudi iz Novalje i okolnih mjesta koji nedjeljna popodneva provode u šetnji maslinikom. A kroz tu šetnju, za koju je potrebno i dva sata da se prođu sve staze, posjetitelji doista imaju što vidjeti. »Lunjske masline u ovakvom okruženju mediteranskog podneblja preživjele su i dobro i zlo. Imate mnoštvo primjera gdje se točno vidi oblik rasta debla masline koje je uvjetovano tijekom stoljeća dominantnim vjetrom– velebitskom burom, koja je sukanjem razvila jednostranu krošnju masline, onda ju je vrtila dok ju nije posve izvrtila, opisuje dr. sc. Poštenjak te jedinstvene oblike koje je istraživao. Ta igra vjetra sa stoljetnim deblima i njihov otpor buri razvili su kod svakog stabla neku specifičnu figuru, pa promatrajući sve te oblike, svaka maslina kao da priča svoju priču o borbi s burom.

Bio je to tek početak istraživanja ovog fenomena, kada se utvrdilo da masline datiraju još iz prošlog tisućljeća. Udruga Lunjskih maslinara, na čelu sa predsjednikom Želimirom Badurinom, potaknula je i inicirala daljnja istraživanja. Znalo se koliko su stare, no ostalo je još mnoštvo otvorenih pitanja na koje bi trebalo pronaći odgovore. Tako je Udruga Lunjskih maslinara ostvarila suradnju s Agronomskim fakultetom iz Zagreba, koju provodi dr. sc. prof. Đani Benčić. Prof. Benčić sa skupinom studenata Agronomskog fakulteta posjetio je prošle godine nalazišta samoniklih maslina te odabrao uzorke potrebne za daljnja istraživanja vezana za autohtonost ove sorte. Rezultati koji su na temelju toga dobiveni, potvrdili su tezu kako su ove masline jedinstvene ne samo po starosti, već i po različitosti. »Mi smo pokušali znanstveno potvrditi ono što nam se vizualno otkriva, a to je da su lunjske masline različite jedna od druge. Dobili smo rezultate koji otkrivaju morfološku raznolikost kao što su visina i širina stabala, veličina koštice, listova te druge karakteristike svake pojedine vrste.

Raritet velike vrijednosti
Napravili smo i genetsku analizu, pa smo maslinik podijelili na nekoliko rajona. Iz tih smo rajona odabrali preko dvadeset stabala koje smo analizirali, a rezultati su opet potvrdili tu genetsku raznolikost stabala maslina, objasnio je dr. sc. prof. Benčić. Tako je lunjski maslinik »otkrio« da osim što čuva drevne masline, među njima ima i mnoštvo sorata maslina. Tu pojavu dr. sc. prof. Benčić objašnjava riječima »Te su masline proklijale iz sjemena, same od sebe, a svake godine proklija ih barem tisuću, no opstaju i razvijaju se samo one koje su otporne na tri elementa, a to su: bura, suša i posolica.« Ovim su otkrićem postavljene smjernice daljnjih istraživanja koja se planiraju provoditi. Kao stručnjak i znanstvenik s područja maslinarstva, smatram da bi lunjski maslinik trebalo postaviti u vrh promocije hrvatskog maslinarstva. Mi imamo kaštelansku i brijunsku maslinu kao najstarije u našoj domovini, no u lunjskom masliniku imamo stotine sličnih po izgledu i starosti. To je rariret koji ima doista veliku vrijednost i kao takve, te masline treba zaštititi. Način na koji će to učiniti trebaju zajednički pronaći i maslinari i stručnjaci i političari.«

A dok se takav način ne pronađe, ove masline svjedočit će i dalje svojem prkosu buri, čovjeku i vremenu, te pružati mir i zadovoljstvo onima koji pod njihovim krošnjama traže zaborav od svakodnevice. Dokle god posjetitelji dolaze »naoružani« tek fotoaparatima, masline će biti gostoljubiv domaćin. Bude li se drukčije postupalo s njima, ono što je potrajalo tisućljećima, moglo bi začas nestati.

Za Novi List: Gorana Badurina

NAJSTARIJA LUNJANKA I PAŽANKA MARIJA ŠANKO PROSLAVILA STOTI ROĐENDAN.
"...A rekli joj da nece doživjeti ni 35 godina"

SNIJEG U LUNU - nešto ča se definitivno ne viđa svako godišće!!!

Lunjski maslinici - Video zapis Ante Španića, poznatog snimatelja iz Senja.

KUNE I MURVE.

Usred svih loših vjesti o krizi, recesiji, i stagnaciji, u Lunu ima kuna napretek.
Priznajte da ovo dobro zvuči! No nažalost ovdje nije riječ o novcu:-)))
Naime Ivica Badurina je uspio u pol bijela dana, na "sred sela" fotografirati rijedak primjerak polupitome kune!
U Selu (u Lunu) je ispred Argentinovoga dvora bela murva. Stara je, izbrazdana polugnjila i šuplja, međutim još uvjek živa i rodna. E pa upravo u toj njenoj šupljini se je prošle e zime nastanila Kuna, a ovog se je ljeta i okotila.
U leglu je bilo nekoliko mladih kuna, a kune su očito lude za plodovima murve i to im je jedan od dražih izvora prehrane pa su se u svakodnevnim spuštanjima sa drveta naučile na ljude i skužile da im niko neće ništa. Tako je bilo i ovaj put kad se u blizini našao Ivica Badurina, kuna manekenka se fino prošetala ispred njega malo pozirala, pojela par plodova i poslije toga zbrisala natrag u krošnju. Nadam se da će se kune zadržati tamo i da ove zime neće nikome pokokat kokoše!

Samo neka mi još neki reče da na Lunu nema kuna!

Gorana Badurina

;Gorana Badurina

Ne prodaji sine zemlju
Da te kledu tvoja dica
Sutra će ti unuk reći:
Sve je proda Propalica.

Ne prodaji sine zemlju
Naročito nemoj strancu
Kad ne budeš zemlje ima
U debelom ćeš biti lancu.

Stranac će ti gazda biti
Ti njegova vječna sluga
Šta si zemlju proda strancu
Vatat će te bijes i tuga.

Možeš imat brdo zlata
Da li znadeš sine za to?
Stranac će ti sutra reći:
"S moje zemlje nosi zlato"

U zemlji je sve bogatstvo
Ona sve na svijetu daje
A zlato je jedan metal
Koji samo lažno sjaje.

Ne prodaji sine zemlju
Ne prodaji!

Stipan Grcić, Pučki pjesnik iz Drniša

O maslino, mati moja
O maslino, ćaće moj

Motikun potnut češljan ti kosu
I brojin rosu zorun, zorun
A sunce mi krade, zlato
Rosu tvoju
O, rode moj
Mati moja

I gromi brojin, ča te jutron bude
Bure, ča ti slanost nose
Dažji, žaju ča ti gasu
I cvit u maju.
Mati moja
I kad ne plodiš
Nadu, plač, kletve, dug
Mrak na grobu
I krv moju u luminu rodiš.

Slavko Govorčin, Maloižanin

Lun..., opisati ću ga kao mjesto susreta: kamena i mora, gromača i zemlje, maslina, bure, smokava, ovaca i ljudi.
"Rajski vrtlić" i "Sveta zemlja" , rekla bi moja Mat.
Naravno, ona je na njezin iskonski, ženski i majčinski način bliže pravoj istini.
Na "zaboravljenom", najsjevernijem rtu Paga, na "stršećem prstu" najdužeg Jadranskog otoka, moje je selo. Lun. Daleko, ali opet blizu. Možda upravo toj činjenici Lun može zahvaliti što je postao sačuvan i "bezvremenski" primjer ljubavi i suživota ljudi i biblijskog krajolika.
Od 1563 godine, mnoge su generacije stasale u Lunu. Još ih se više raselilo.
Njihove slike u praznim, zaključanim kućama vise pored slika svetaca i lumina. Svima njima gdje god da sada žive posvećujem ovu stranicu.
U naše smo vrijeme svjedoci nestanka i propadanja ljudi, krajolika i slika Luna kakvog znamo, stoga je ovaj kutak posvećen i uspomeni na sve: suhozide, kuće, klance i ogradice koje propadaju, mjenjaju se i nestaju. A mi? Mi isto.

Zoran Badurina-Rumešić