Ante Badurina Rumešić, nisu fermali nisu krepali.

Lun na otoku Pagu.

Lun je naselje na najsjevernijem rtu otoka Paga.
Jedna je od tri svjetske lokacije sa velikim brojem stabala divlje masline, ili na latinskom Olea Oleaster.
Pozivamo Vas da i ovim putem upoznate njegove vječne masline, plavo more, ljude i biblijski krajolik.

LUN fotogalerije
Masline

Kunfina

Kuće i crikve

Kamen

Sunce i more

Zanimljivi linkovi

"NA HLADU" i "NISU FERMALI NISU KREPALI"

Ante Badurina Rumešić rođeni Lunjanin, svojom čakavskom poezijom čuva domaću riječ kao dio naše najugroženije baštine.
Ovdje donosimo nekoliko pjesama iz njegovih zbirki: " Na hladu" i "Nisu fermali, nisu krepali"

Ovdje donosimo tri pjesme iz nove zbirke "Na hladu"

DUŠA MOJA

Va Marču
Pazeć
Z vapora,
Barke,
Mora,
Od kupov,
Otok se
crvenil.

Va Maju,
Od pupov,
Mladic,
Loz,
Zelenil.

Julu,
Aguštu,
Od indika
Plavil.

Novenbru,
ko tabak
Žutil.

Vapor rasikli,
Ki su kopali
Boga, Veselu.
Pazeć z mora,
Od Jenara,
Do Decenbra,
Duša moja
Se kafeni.

Va kupini,
Brneštri,
Sikavcu,
Mliču,
Zeleni.

Cimentu,
Melti,
Samliti,
Zbetonani,
Trudi teški
Spu.
VITICA

Prid oltaron,
Kumima,
Svaćon,
Meston,
Rekli DA.
Vitica,
Jedna je bila.
blagoslovljenu,
Zase, za muža,
Ona ju je,
Nosila.

Ni mrvicu ni pizala,
Kuliko ljubavi,
Va sebi
Imala.

Kad je stiskala,
Obilata bila,
Ni se zdivala,
Suževala,
Širila,
Ni onda
Kad do krvi,
Prst je pilila.

OVAJ LIBAR JE NAPISAL

Va librima san
Ante,
A zovu me
Tončić.
A danas sutra,
Morebit ću bit,
Jer, Vićete
Tako otit:

Anton
Antonić
Antonina
Antonela
Tone
Tonić
Tonićina
Tonja
Tonina
Tonko
Tončina
Tončićina
Tonče
Tonac
Jonac

A pokojni otac,
Uvik govoril.
Antun,
Ja san te
Krstil.

VAPOR Prova visoka Krma široka Na njemu Štiva, vinći , Činbur, skala, Oko ure Il desete Arival, Koštal, Cime hitil, Skalu kalal, Makine fermal. Ki se skrcal? Ča je donil? Ki se ukrcal? Ča je ponil? Skalu dignul, Zazvonil, Zabukal, Zašijal, Za sobon, Ostavil val, Za puntu, Figuricu, Nestal. Ruka se kalala, Suza Facoliću ostala. Va portu, Selu, dvoru, Klancu, njivi, Na taraci, I na rivi Bonaca Je ostala.	KRUNICA Momu ocu, dedu Priko tarkije, Meni do neba Visoka je bila. Da nebi pala Za frontal Se držala, Na vratin od dvora Glavu imala. Naš i stričev dvor Dilila, Ravna, uska, Tepla, Mrzla, Sura, Od bituna bila. Mater na njoj Vriće, biljci, Postirke, runa, Gaćine, Krpine, Latice, lubi Sušila. Otac Konopi, stilju, Guću, jaketu, Ded Facolić, kapu, Baba Sitnicu, kudilju Ostavljala. Stricu Bukin, lula Na njoj bi Osvanula. Ko prdac san bil Nis ni hodil, Za nju san se držal Dok na Vrata od dvora Arival ne bi. A kad san narasal Na nju san se Prtil, Priko nje Skakal, Po njoj Hodil, Na njoj Sidil, Stricen , strinon Ćakulal Vitalo ostavljal Krunica Još stoji, A Stric, strina, Ded, baba, Otac Priko nje Ne ćakulaju, Sada su Va raju Za krunicu Ne znaju.	LAKA TI NOĆ Faljen isus Mamo. Ovde san. Pletivo pusti, Vrata zatvori, Oganj potakni, Vičeru spremi! Moren Na očevu Katridu sest? Moren zahumat? Sviću nagorit? Vrč natočit? Zelje kušat? Koricu posupat Povi mi, Ki je umrl? Ki se oženil? Ki se rodil? Ki doma ostal? Ki va Svitu nestal? Laštru ne Zatvaraj! Biljcen me Pokri! Misec Nek svitli! Ovca Nek Bleji! Odmori se. Mirno spi. Laka ti noć! Noćas se Ne budi.
		SVIĆAR Škuro je, Tiho. Svi spu. Sviće na braku Ko oči Svitlu. Za jednon Moj otac Pomalo piljka, Huma, sidi Muči. Ča Mu se ne spi? Ča Pod feral vidi? U zoru Mi još ćemo spat, Njegova srića Va kuneštrici Pod skale će Stat


SAMI Zaljubili, Oženili, Va potribi Dicu Zgojili, Sebi od ust Zimali, Po žurnadan Škole in dali, A pod starost, Ko gujine Prebiti, Sami ostali.